Godinama unazad nezaposleni visokoškolci u Crnoj Gori ne dobijaju od države čak ni simboličnu materijalnu podršku. Dok druge kategorije građana imaju neki oblik pomoći, ova grupa je sistematski ostavljena na margini.

Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) krajem februara 2026. godine bilo je 26.787 nezaposlenih, što je stopa registrovane nezaposlenosti od 8,99 odsto. Međutim, tačan broj visokoškolaca među njima ostaje nepoznat. Na sajtu Zavoda nema preciznih podataka o njihovom udjelu, a na upit portala PCNEN, PR služba ZZZCG nije dostavila tražene informacije – ni o procentu visokoškolaca, ni o vrstama naknada, ni o kriterijumima za njihovo ostvarivanje, niti o tome koliko je visokoškolaca napustilo zemlju.

Čak i da se tačan broj ne zna, jasno je da se mnogi visokoškolci uopšte ne prijavljuju na biro. Još manje se zna koliko ih je bilo primorano da ode iz Crne Gore u potrazi za poslom i elementarnim prihodima.

O ovom problemu obratili smo se direktno direktoru Zavoda Davidu Perčobiću sa konkretnim pitanjima: da li je ikada postojala inicijativa za uvođenje materijalne podrške visokoškolcima koji čekaju na zaposlenje, da li su takve inicijative razmatrane ranije i kakvi su podaci o ovoj grupi? I nijesmo dobili odgovore.

Sličan muk dočekao nas je i kod bivše poslanice Socijalističke narodne partije Milosave Paunović. Ona je još 2021. godine u parlamentu predložila da nezaposleni bez ikakvih primanja dobijaju 100 eura mjesečno do zaposlenja, kako bi se bar djelimično smanjile socijalne razlike. Predlog nije naišao na podršku većine. Na naše dodatne upite o razlozima odbijanja – ni ona nije odgovorila.

Makar simbolična materijalna podrška

Dvije mlade žene su otvoreno progovorile.

Nikoleta, studentkinja Medicinskog fakulteta, kaže da u svojoj struci vjerovatno neće dugo čekati na posao zbog deficita kadra. Ali da je izabrala neku drugu profesiju, situacija bi bila potpuno drugačija. Smatra da je država dužna da uvede materijalnu naknadu.

„Smatram da je njihova odgovornost da otvore dovoljno radnih mjesta ili bar omoguće usavršavanje. Za svako usavršavanje su potrebna sredstva, a niko ne pita te ljude kako preživljavaju poslije fakulteta bez posla u struci. Ne govorim ni o devaluaciji diploma – na pozicije predviđene za visokoškolce često dolaze manje kvalifikovani ljudi, što dovodi do duboke demotivacije. Nedostatak sredstava za život tjera ljude na migracije. Oni koji žele da ostanu osjećaju se povrijeđeno zbog nejednakih šansi. Simbolična materijalna podrška bi im poslala poruku da su bitni, da postoji plan za njih i da država brine bar o osnovnom egzistencijalnom pitanju“, kaže Nikoleta.

Vesna, doktorantkinja istorijskih nauka na Filozofskom fakultetu, ide korak dalje. Smatra da bi podrška trebala biti u visini prosječne plate, jer bi to omogućilo efikasnije traženje posla, valorizovalo uloženi trud tokom studija i pomoglo da mladi ostanu u zemlji.

„Nedostatak finansijske naknade je dodatni teret. Tokom školovanja je uloženo mnogo novca, energije i vremena, a onda dođe period u kojem si potpuno zavisna od roditelja. To sprečava osamostaljivanje i odlaže budućnost. Materijalna potpora bi značila da je državi stalo da gradi budućnost upravo sa tim ljudima“, kaže Vesna.

Prema podacima Monstata iz popisa u 2023. godini, više od polovine građana i građanki Crne Gore ima završenu samo srednju školu (52.7%), dok visoko obrazovanje ima 26.2%.

U odnosu na 2021. godinu, porastao je udio visokoobrazovanih sa 17% na 26.2%, smanjen je broj onih sa osnovnim ili nepotpunim obrazovanjem (sa 28% na 19.9%) i gotovo je prepolovljen udio osoba bez škole (sa 2% na 0.9%).

Slične teškoće u susjednim državama

Crna Gora nije usamljena u ovom problemu. Slične teškoće pogađaju i visokoškolce u susjednim državama Zapadnog Balkana, gdje se mladi sa diplomama često suočavaju sa dugotrajnom nezaposlenošću, devalvacijom struke i pritiskom da napuste zemlju.

U Srbiji je stopa nezaposlenosti u 2025. godini iznosila oko 8,7–8,9 odsto, sa preko 270.000 nezaposlenih. Iako nema preciznih javnih podataka o udjelu visokoškolaca, problem „odliva mozgova“ je izražen – mnogi diplomci odlaze u inostranstvo jer ne nalaze posao u struci ili adekvatnu početnu podršku. Nacionalna služba za zapošljavanje pruža određene naknade za nezaposlene sa radnim stažom, ali one su ograničene i ne targetiraju posebno svršene studente bez iskustva.

U Bosni i Hercegovini situacija je još izazovnija. U Federaciji BiH krajem 2025. godine bilo je više od 250.000 nezaposlenih. Novčana naknada za nezaposlene postoji, ali je uslovljena prethodnim radnim stažom i iznosi oko 40 odsto prosječne neto plate (u ranijim periodima oko 610–665 KM mjesečno, u zavisnosti od godine). Za svršene visokoškolce bez radnog iskustva podrška je minimalna ili nepostojeća, što dodatno podstiče migracije mladih stručnjaka.

Hrvatska, kao članica EU, bilježi nižu ukupnu stopu nezaposlenosti (oko 4,5–5 odsto u 2025/2026), ali i tu visokoobrazovani mladi često čekaju na prvo zaposlenje. Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) isplaćuje novčanu naknadu za nezaposlene sa dovoljnim radnim stažom (minimalno 6–9 mjeseci u posljednje dvije godine, sa olakšicama za mlađe od 30 godina). Visina naknade zavisi od prethodne plate, sa maksimalnim limitima, a postoje i programi osposobljavanja. Ipak, dugotrajna nezaposlenost među visokoškolcima i dalje dovodi do odlaska u druge zemlje EU.

U svim ovim državama zajednički je obrazac: visoko obrazovanje ne garantuje brzo zaposlenje, a sistem podrške najčešće favorizuje one sa prethodnim radnim iskustvom. Posljedica je ista kao u Crnoj Gori – demotivacija, odlaganje osamostaljivanja i masovni odlazak mladih stručnjaka u potrazi za boljim prilikama.

U zemljama Evropske unije ovo pitanje se rješava kroz nacionalno zakonodavstvo i važi za sve nezaposlene građane, ne samo za visokoškolce. Visina naknada se razlikuje od države do države, ali su u pravilu značajne:

Njemačka: 60 do 67 odsto prosječnog neto prihoda, uz snažne mjere podrške za zapošljavanje;

Austrija: od 55 do preko 80 odsto neto prihoda, zavisno od prihoda domaćinstva;

Švedska i Danska: do 80–90 odsto prethodnih neto prihoda.

Iako je kandidat za članstvo u EU, Crna Gora ovo pitanje uopšte ne razmatra niti rješava, iako je ono značajno i tiče se prava ove kategorije i obaveze države da vodi računa o svim svojim građanima podjednako!

Milica ĐUROVIĆ