U saopštenju objavljenom putem novinske agencije Tasnim, iranske vlasti su saopštile da su SAD prihvatile mirovni plan od 10 tačaka koji je predložio Iran.

SAD i Iran su postigli sporazum o dvonedjeljnom prekidu vatre, uz posredovanje Pakistana, koji uključuje nesmetan prolaz trgovačkih brodova kroz Ormuski moreuz. Na primirje je pristao i Izrael, a Pakistan navodi da se ono odnosi i na Liban.

Predsjednik Donald Tramp je odluku da obustavi bombardovanje Irana donio nakon razgovora sa premijerom Pakistana Šehbazom Šarifom i feldmaršalom Asimom Munirom.

Ubrzo nakon što je Tramp objavio da je postignut sporazum o prekidu vatre, iranske vlasti su objavile saopštenje u kojem potvrđuju sporazum, navodeći da sporazum uključuje ”kontinuiranu iransku kontrolu nad Ormuskim moreuzom”.

Iranska agencija Tasnim je objavila saopštenje u cjelini, koje je PCNEN preveo:

“Neprijatelj je pretrpio neosporan, istorijski i teški poraz u svom kukavičkom, nezakonitom i zločinačkom ratu protiv iranskog naroda. Zahvaljujući čistoj i nevinoj krvi mučenika, Vođe Islamske revolucije, ajatolaha imama Sejeda Alija Hamneija (mir s njim), mjerama Vrhovnog vođe Islamske revolucije i vrhovnog komandanta iranskih oružanih snaga, ajatolaha Sejeda Modžtabe Hamneija (Bog ga čuvao), borbi i hrabrosti ratnika islama na frontovima, a posebno istorijskom, trajnom i epskom prisustvu vas, dragog naroda, na sceni od samih prvih dana rata, Iran je ostvario veliku pobjedu i primorao zločinačku Ameriku da prihvati njegov plan od 10 tačaka, u kojem se Sjedinjene Države principijelno obavezuju na garantovanje neagresije, nastavak iranske kontrole nad Ormuskim moreuzom, prihvatanje (uranijumskog) obogaćivanja, ukidanje svih primarnih i sekundarnih sankcija, okončanje svih rezolucija Savjeta bezbjednosti UN i Odbora guvernera IAEA, plaćanje odštete Iranu, povlačenje američkih borbenih snaga iz regiona i zaustavljanje rata na svim frontovima, uključujući i protiv herojskog libanskog islamskog otpora.

Čestitamo svim narodima Irana na ovoj pobjedi i naglašavamo da je, dok se detalji ove pobjede ne finalizuju, i dalje neophodna istrajnost i opreznost vlasti, kao i očuvanje jedinstva i solidarnosti iranskog naroda.

Islamski Iran, zajedno sa hrabrim borcima otpora u Libanu, Iraku, Jemenu i okupiranoj Palestini, nanio je neprijatelju u proteklih 40 dana udarce koje istorijsko pamćenje svijeta nikada neće zaboraviti. Iran i osa otpora, kao predstavnici časti i čovječnosti protiv najdivljijih neprijatelja čovječanstva, naučili su ih nezaboravnu lekciju poslije istorijske bitke i uništili njihove snage, objekte, infrastrukturu i sve njihove političke, ekonomske, tehnološke i vojne kapacitete do te mjere da je neprijatelj sada pao u očaj i ne vidi drugi izlaz osim predaje volji velikog iranskog naroda i plemenite ose otpora.

Prvog dana kada su iranski zločinački neprijatelji započeli ovaj surovi rat, mislili su da će u kratkom roku postići potpunu vojnu dominaciju nad Iranom i, stvaranjem političke i društvene nestabilnosti, natjerati Iran na predaju. Mislili su da će iranska raketna i dronska vatra brzo prestati i nisu vjerovali da Iran može da im pruži tako snažan odgovor van svojih granica i širom cijelog regiona.

Zlo globalno cionizam uvjerio je nepromišljenog američkog predsjednika da će ovaj rat dokrajčiti Iran i da će, eliminacijom ovog posljednjeg bastione čovječanstva, sada moći lako da počini bilo kakav zločin protiv koga god hoće. Sanjali su o podjeli dragog Irana, pljački njegove nafte i bogatstva, i konačnom ostavljanju Iranaca usred haosa, nestabilnosti i nesigurnosti dugi niz godina.

Hrabri ratnici islama i njihovi hrabri saveznici u osi otpora, iako su im srca bila ranjena i raskomadana mučeništvom svog Imama, oslonili su se na Svemogućeg Boga i Gospoda i Vođu mučenika, i odlučili da neprijatelje jednom zauvijek nauče istorijskoj lekciji, osvete im se za sve njihove prošle zločine i stvore uslove u kojima će neprijatelj zauvijek zaboraviti ideju agresije protiv dragog Irana i u potpunosti iskusiti ukus poniženja u svojim sukobima sa velikim iranskim narodom.

Ovom strategijom i oslanjajući se na bezprimjerno političko i društveno jedinstvo koje je stvoreno u zemlji, Iran i otpor započeli su jednu od najtežih kombinovanih bitaka u istoriji sa SAD i cionističkim režimom, i ostvarili su sve ciljeve koje su planirali za ovu bitku.

Iran i otpor su gotovo potpuno uništili američku vojnu mašineriju u regionu, nanijeli teške i duboke udarce masi infrastrukture i objekata koje je neprijatelj godinama gradio i razmještao u regionu za ovaj rat protiv Irana, nanijeli ogromne žrtve zločinačkoj američkoj vojsci u regionalnim razmjerama, nanijeli razorne i teške udarce neprijateljskim snagama, infrastrukturi, objektima i sredstvima unutar okupiranih teritorija, i nametnuli pritisak na svim frontovima na neprijatelja do te mjere da ne samo da nijedan od glavnih ciljeva neprijatelja nije ostvaren, već je neprijatelj shvatio oko 10 dana nakon početka rata da ovaj rat neće moći da dobije ni na koji način, i zbog toga je počeo da se povezuje sa Iranom preko različitih kanala i metoda tražeći prekid vatre.

Plemeniti narod Irana treba da zna da je, zahvaljujući borbi svojih sinova i njihovom istorijskom prisustvu na sceni, neprijatelj više od mjesec dana preklinjao da se zaustavi žestoka vatra Irana i otpora, ali su zvaničnici zemlje, jer je od samog početka odlučeno da se rat nastavi dok se ciljevi ne ostvare — uključujući kajanje i očaj neprijatelja i uklanjanje dugoročne prijetnje za zemlju — negativno odgovorili na sve te zahtjeve, i rat se nastavio do danas, što je četrdeseti dan. Iran je takođe više puta odbio rokove koje je postavio predsjednik SAD i nastavlja da naglašava da ne pridaje nikakav značaj bilo kakvim rokovima od neprijatelja.

Sada dajemo velikom narodu Irana radosnu vijest da su gotovo svi ciljevi rata ostvareni i da su vaši hrabri sinovi doveli neprijatelja do istorijskog razočaranja i trajnog poraza. Istorijska odluka Irana, koja uživa jedinstvenu podršku cijelog naroda, jeste da se ova bitka nastavi koliko god bude potrebno dok se njena velika dostignuća ne učvrste i stvore nove bezbjednosne i političke jednačine u regionu na osnovu prihvatanja iranske moći i suvereniteta i otpora.

U skladu s tim, i prema savjetu Vrhovnog vođe Islamske revolucije, ajatolaha Sejeda Modžtabe Hamneija (Bog ga čuvao) i uz odobrenje Vrhovnog nacionalnog savjeta za bezbjednost, uzimajući u obzir otpor i nadmoć Irana na bojnom polju, kao i nesposobnost neprijatelja da sprovede svoje prijetnje uprkos svim njihovim tvrdnjama, i zvanično prihvatanje svih legitimnih zahtjeva iranskog naroda, odlučeno je da se održe pregovori u Islamabadu radi finalizacije detalja, kako bi se u roku od maksimalno 15 dana, uz finalizaciju detalja iranske pobjede na bojnom polju, ona učvrstila i u političkim pregovorima.

U tom smislu, Iran, odbacujući sve planove koje je predstavio neprijatelj, formulisao je plan od 10 tačaka i predstavio ga američkoj strani preko Pakistana, naglašavajući ključne tačke kao što su kontrolisani prolazak kroz Ormuski moreuz u koordinaciji sa iranskim oružanim snagama, što bi Iranu dalo jedinstven ekonomski i geopolitički položaj, neophodnost okončanja rata protiv svih elemenata ose otpora, što bi značilo istorijski poraz agresije djetoubilačkog izraelskog režima, povlačenje američkih borbenih snaga iz svih baza i tačaka razmještaja u regionu, uspostavljanje sigurnog protokola tranzita u Ormuskom moreuzu na način koji garantuje iransku dominaciju prema dogovorenom protokolu, potpuno plaćanje štete nanesene Iranu prema procjenama, ukidanje svih primarnih i sekundarnih sankcija i rezolucija Odbora guvernera i Savjeta bezbjednosti, oslobađanje svih zamrznutih iranskih sredstava u inostranstvu, i konačno ratifikaciju svih ovih stvari obavezujućom rezolucijom Savjeta bezbjednosti. Treba napomenuti da bi ratifikacija ove rezolucije sve ove sporazume pretvorila u obavezujuće međunarodno pravo i stvorila važnu diplomatsku pobjedu za iranski narod.

Sada je poštovani premijer Pakistana obavijestio Iran da je američka strana, uprkos svim očiglednim prijetnjama, prihvatila ove principe kao osnov za pregovore i predala se volji iranskog naroda.

U skladu s tim, na najvišem nivou je odlučeno da Iran održi razgovore sa američkom stranom u Islamabadu u trajanju od dvije sedmice i isključivo na osnovu ovih principa. Naglašava se da to ne znači kraj rata i da će Iran prihvatiti kraj rata samo kada, uzimajući u obzir prihvatanje principa predviđenih u planu od 10 tačaka, njegovi detalji budu finalizovani u pregovorima.

Ovi pregovori počeće u Islamabadu u petak, 11. aprila, uz potpuno nepovjerenje prema američkoj strani, i Iran će za ove pregovore odvojiti dvije sedmice. Ovaj period može biti produžen obostranim sporazumom.

Neophodno je održavati potpuno nacionalno jedinstvo tokom ovog perioda i nastaviti proslave pobjede snažno. Trenutni pregovori su nacionalni pregovori i svojevrsni nastavak bojnih polja, i neophodno je da svi ljudi, elite i političke grupe vjeruju i podržavaju ovaj proces, koji je pod nadzorom vođa Revolucije i najviših nivoa sistema, i da se strogo klone bilo kakvih izjava koje dijele.

Ako predaja neprijatelja na terenu postane odlučujuće političko dostignuće u pregovorima, proslavićemo zajedno ovu veliku istorijsku pobjedu, u suprotnom ćemo se boriti rame uz rame na bojnom polju dok se ne ostvare svi zahtjevi iranskog naroda. Naše ruke su na obaraču, i čim neprijatelj napravi i najmanju grešku, odgovorićemo svom snagom.

Vrhovni nacionalni savjet za bezbjednost”

Iran: 10 tačaka za okončanje sukoba sa SAD i Izraelom