Za razliku od drugih životinja, ljudi velik dio dana provedu razmišljajući o stvarima koje se trenutno ne događaju oko njih. Um odluta u prošlost, u moguće scenarije budućnosti ili čak u događaje koji se nikada neće zbiti. Taj oblik “od podražaja nezavisnog mišljenja” izuzetno je evolucijsko postignuće: omogućuje nam planiranje, učenje i stvaranje. No filozofske i religijske tradicije dugo upozoravaju da sreća dolazi iz življenja u sadašnjem trenutku, a ne iz lutanja mislima.

Dosadašnji laboratorijski eksperimenti potvrdili su kognitivne koristi maštarenja – podstiče, recimo, kreativnost – ali su se rijetko usredsredili na njegov emocionalni učinak. Kako bi to provjerili u stvarnom životu, autori su razvili web‑aplikaciju za iPhone (trackyourhappiness.org) kojom su prikupljali nasumične uzorke izvještaja o aktivnostima, mislima i osjećajima gotovo 5.000 ljudi iz 83 zemlje, u dobi od 18 do 88 godina.

Analiza poduzorka od 2250 odraslih ispitanika (58 % muškaraca, 73 % rezidenata SAD‑a, prosječne dobi 34 godine) otkrila je nekoliko jasnih zakonitosti. Učesnici su tri puta dnevno dobijali kratka pitanja: “Kako se trenutno osjećate?” (skala od 0 do 100) i “O čemu sada razmišljate?” uz ponuđene odgovore da je misao ugodna, neutralna ili neugodna te da li je uopšte povezana s onime što upravo rade.

Pokazalo se da umovi lutaju često: u 46,9 % svih uzoraka i barem u 30 % vremena gotovo svake aktivnosti, od posla do druženja. Najzanimljivije je, međutim, da je sama priroda aktivnosti slabo predviđala sreću – mnogo slabije nego što je činilo lutanje misli. Ljudi su, nezavisno od toga što su radili, bili značajno nesrećniji kada su im misli odlutale nego kada su bili fokusirani na sadašnji zadatak.

Ni sadržaj toga lutanja nije donosio puno utjehe. Iako su ugodne misli bile nešto bolje od neutralnih ili neugodnih, niti jedna od tih kategorija nije nadmašila “ovdje‑i‑sada” prisutnost. Štaviše, vremenski odmaknuta analiza sugerisala je da lutanje misli obično prethodi lošem raspoloženju, a ne obratno; dakle, sklonost maštanju vjerovatno uzrokuje pad sreće, umjesto da je posljedica lošeg raspoloženja.

Autori zaključuju da je sposobnost zamišljanja onoga što se ne događa upravo sada nedvosmisleno kognitivno postignuće, ali i emocionalni trošak. Dok nas lutajući um može pripremiti za budućnost, istovrmeno nam potkopava zadovoljstvo sadašnjim trenutkom. Drugim riječima, kad god nam misli odlutaju, gotovo je sigurno da ćemo biti manje srećni – ma koliko privlačan taj unutrašnji svijet bio.

Prema istraživanju psihologa Mathewa A. Killingswortha i Daniela T. Gilberta, objavljenom u časopisu Science. (Izvor: https://znanost.com.hr)