Najveća rupa u gravitaciji

by | mar 20, 2026 | Svaštara | 0 comments

Antarktik je kontinent prepun zagonetki, ali jedna od najneobičnijih krije se duboko ispod leda i okeana. Radi se o tzv. Antarktičkom geoidnom minimumu (Antarctic Geoid Low – AGL), najvećem „gravitacijskom ponoru“ ili „rupi u gravitaciji“ na Zemlji. Ovo golem područje oslabljene gravitacije nalazi se duboko ispod Antarktike, a najizraženije je upravo u dijelu Rosovog mora (zapadni dio Antarktike). Zbog toga nivo mora tamo pada čak 130 metara ispod okolne površine okeana – voda doslovno „bježi“ prema područjima jače gravitacije, pa površina okeana tone prema središtu Zemlje u toj zoni.

Ova anomalija je poznata već godinama iz satelitskih mjerenja gravitacije, ali tek nedavno (studija iz 2025./2026.) su naučnici otkrili njezin pravi uzrok. Nije riječ o nekoj površinskoj rupi ili špilji, nego o izuzetno sporim kretanjima stijena manje gustoće duboko u Zemljinom plaštu (mantlu). Prije otprilike 70 miliona godina (još u doba dinosaurusa) počelo je nakupljanje tih lakših stijena ispod Antarktike zbog konvekcije u plaštu. Anomalija je tada bila slabija, a naglo se pojačala između 50 i 30 miliona godina prije sadašnjosti – baš u vrijeme kada se Antarktik počeo snažno zaleđivati.

Naučnici (Alessandro Forte s Univerziteta Florida i Petar Glišović iz Instituta za fiziku Zemlje u Parizu) rekonstruisali su ovo pomoću seizmičkih podataka o potresima (kao „CT sken“ Zemlje) i fizikalnih modela. Modeli savršeno odgovaraju satelitskim mjerenjima gravitacije danas.

Evo kako to izgleda na kartama gravitacijske anomalije (plava boja = oslabljena gravitacija):

 

Global gravity anomaly map highlighting the weak gravity region over Antarctica.time dependant geoid predictions present day gypsum tomography modelPresent-day geoid anomalies. (A) Nonelliptical geoid undulations, derived from the GRACE geopotential. (B) Nonhydrostatic geoid undulations derived from the GRACE geopotential solution2 relative to Earth’s hydrostatic ellipsoidal figure, arising from the diurnal rotation.

Ovo nije samo zanimljivost – anomalija je vjerovatno pomogla u rastu antarktičkih ledenih ploča. Niži nivo mora omogućio je ledu da se bolje „ukotvi“ na kontinentalni šelf umjesto da pluta i topi se. Zato postoji i spekulacija da duboki procesi u Zemljinoj unutrašnjosti indirektno utiču na klimu i stabilnost leda.

Slična (ali manja) gravitacijska rupa postoji i u Indijskom okeanu (nivo mora tamo pada oko 100 m), ali antarktička je najjača na planetu. Naučnici nastavljaju da modeliraju kako će se ovo mijenjati u budućnosti i kako je povezano s klimatskim promjenama.

0 Comments

Submit a Comment