Kineski dvostruki odgovor na američko-izraelski rat protiv Irana odražava širu geopolitičku i ekonomsku strategiju koja se proteže od bojišta do globalnog finansijskog sistema.
Kina zvanično odgovara na dva paralelna kolosijeka na „Epstinov sindikat“ – odnosno američko-izraelski – rat protiv Irana, preko diplomatskog portparola i vojnog portparola.
Kineski vojni portparol, pukovnik Narodnooslobodilačke armije (PLA), govori u metaforama. Upravo je on eksplicitno rekao da su Sjedinjene Države „zavisne od rata“, sa samo 250 godina istorije i samo 16 godina mira.
On jasno pozicionira SAD kao globalnu prijetnju. I jasno, takođe kao moralnu (kurziv moj) prijetnju.
Kineski predsjednik Si Đinping čvrsto je usmjeren na uspostavljanje dugotrajne veze između marksizma i konfučijanstva.
Ključni doprinos Konfučija političkom mišljenju je precizna upotreba jezika. Samo onaj ko govori preciznim metaforama i moralnom težinom može upravljati nacijom.
Tako Kina pažljivo razvija postojanu moralnu i etičku kritiku američkog rata po izboru protiv Irana. Naglašavajući kako je ovo napad nacije koja je izgubila moralni kompas.
Globalni Jug potpuno razumije poruku.
Dodatno, činjenice sa bojišta pokazuju kako je Kina takođe promijenila pravila rata u Iranu.
Iranska električna mreža sada je u potpunosti povezana sa BeiDou satelitskim sistemom. To objašnjava kako Iran sada pogađa sa preciznošću, a svaki potez američko-izraelske kombinacije nailazi na kinesko-tehnološki Digitalni Zid (preko 40 BeiDou satelita u orbiti). To objašnjava odličnu preciznost iranskih raketa i povećanu otpornost na ometanje.
Kao dio njihovog 25-godišnjeg Sveobuhvatnog strateškog partnerstva, Kina je Iranu takođe isporučila radarske sisteme dugog dometa, integrisane sa satelitskim sistemima. Ključni zaključak je da je Iranovo vrijeme odgovora sada mnogo kraće u odnosu na 12-dnevni rat.
Rusija je pomogla na paralelnom kolosijeku, omogućivši Iranu da uveliko primijeni ono što je Rusija naučila u Ukrajini o zapadnim sistemima poput Patriota i IRIS-T. Nije riječ samo o taktici zasićenja masovnim dronovima; riječ je o učenju ruskog načina koordinacije rojeva dronova sa salvama balističkih raketa. Upravo to je – razorno – u dejstvu u najnovijim fazama Operacije Istinsko obećanje IV.
Igranje Go: sve se vrti oko petrojuan
Sada se usredsredimo na ključni gambit Ormuskog moreuza. Ključni potez je da Iran dozvoljava prolaz samo tankerima čiji je teret plaćen u petrojuanima. Bez dolara. Bez eura. Samo juan.
U stvari, Kina je već počela da okončava bretonvudski/petrodolarski sistem u decembru 2022, kada je Peking pozvao petromonarhije Savjeta za saradnju zalivskih zemalja (GCC) da trguju naftom i gasom na Šangajskoj berzi.
Sada, spojite sve navedeno sa kineskim 15. petogodišnjim planom, koji je upravo razmotren i odobren u Pekingu.
Pričajte o dubokoj sistemskoj viziji.
Na prilično holistički način, pekinški planeri postavili su rast BDP-a na četiri procenta; digitalnu ekonomiju koja napreduje do 12,5 procenata BDP-a; zelena energetska rješenja na 25 procenata; kvalitet površinskih voda na 85 procenata; lavinu visokovrijednih patenata; sve to i više, jednako postavljeno, sa čvrstim ciljevima koji treba da se postignu i obavezujućim pokazateljima sve do 2030.
To znači da Kinezi tretiraju ekonomiju, energetsku bezbjednost, ekologiju, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu kao organe istog zdravog tijela. Tako urbanizacija podstiče produktivnost: mnogo ulaganja u istraživanje i razvoj podstiče sve više patenata; patenti podstiču digitalnu ekonomiju; a zelena energetska rješenja podstiču stratešku nezavisnost.
Najnoviji petogodišnji plan konačno pokazuje kako Kina pažljivo planira da bude lider u budućoj tehnologiji. I to ide daleko iza 2030, sve do sredine vijeka.
Nije ni čudo što razbijanje petrodolara igra ključnu ulogu u ovom procesu promjene sadašnjeg sistema međunarodnih odnosa. Iran ga sada nudi Kini na tanjiru, zamjenjujući petrodolar petrojuanom na najkritičnijoj tački gužve na planeti, kroz koju prolazi 20 procenata sve svjetske nafte.
Iranov potez nije vojni; on je finansijski (kurziv moj) nuklearni. Ono što sve olakšava je to što Iran već nudi model za ostatak Globalnog Juga da ga slijedi: gotovo 90 procenata Teheranovog izvoza sirove nafte plaća se u juanima preko platnog sistema CIPS.
Globalni Jug bi na kraju mogao da zaključa veoma jednostavan model. Teheran ne kaže da je Ormuski moreuz blokiran. On je blokiran samo za neprijateljski Epsteinov sindikat – SAD – i njegove vazale koji trguju u petrodolarima. Pomorske rute se u realnom vremenu pretvaraju u političke filtere. Kako Globalni Jug prelazi na petrojuan, hegemonski petrodolar – od 1974. – pada mrtav.
Do sada, svaki trgovac na planeti zna kako funkcioniše petrodolar. Nakon naftnog šoka 1973, GCC i OPEK su se 1974. dogovorili da se nafta može trgovati samo u američkim dolarima.
Izvoznici nafte moraju nužno reciklirati svoje dolar-profite nazad u američke trezorske obveznice i akcije. To jača ulogu američkog dolara kao rezervne valute; finansira američka tehnološka ulaganja; finansira vojno-industrijski kompleks i njihove Vječne ratove; i iznad svega, de facto finansira – neotplativ – američki dug.
Kina, Rusija i Iran, kao članice BRICS-a, nalaze se na prvoj liniji fronta za unapređenje alternativnih platnih sistema; ključno, to uključuje zaobilaženje petrodolara.
Dakle, ovo je mnogo više od kontrole nafte – navodnog razloga iza nespretne, neplanirane „ekskurzije“ (Trampova terminologija) u Iran.
Za sve praktične svrhe, činjenice na terenu već pišu Veliki neuspjeh. Kontranapad je na sasvim novom nivou.
IRGC prelazi na Sun Cu
Naoružavanje Ormuskog moreuza je Sun Cu, revidiran od strane Iranske revolucionarne garde (IRGC). I koridor povezanosti – Ormuski moreuz – i valuta – juan – sada su oružja imperijalnog uništenja. Ko treba nuklearnu bombu?
U pitanju je kontrola globalnog finansijskog sistema – daleko iza 2030, sve do sredine vijeka i dalje. Ono što gledamo u realnom vremenu su Persijanci kako igraju šah – u čemu su odlični – ali sa elementima kineskog vejćija („Go“ na engleskom).
Go je organski. Kada se mali kamenčići u igri povežu, oni oblikuju formu i dugoročnu kontrolu preko cijele table. U našem slučaju, geopolitičke/geekonomske šahovske table. Sve je u pitanju pozicioniranje, strpljenje, akumuliranje prednosti i upravljanje strategijom.
To je „tajna“ zašto rat protiv Irana sada nudi Kini odlučujući potez. Peking je godinama oblikovao šahovsku tablu sa beskrajnim strpljenjem: stvarajući skup multilateralnih institucija; igrajući ključnu ulogu u BRICS-u i ŠOS-u; gradeći Nove puteve svile (BRI); ulažući u alternativne sisteme poravnanja; turbo-punjenjem svoje diplomatije.
Go je ekstremno racionalan. Ako pravilno oblikujete tablu, nećete propasti. Igra se igra sama. Tu smo sada. I zato je imperijalni Galamdžija, zajedno sa svojim ulizicama, omogućivačima i vazalima, zapanjen i ukočen: zarobljenik sopstvene močvare oholosti.
0 Comments