Nagla promjena vremena nagore u martu pripisuje se ćudima Babe Marte, popularna figura u širem balkanskom folkloru. „Baba Marta i njeni jarčevi“ postala je metafora za nagle promjene temperature i snijeg krajem zime.

Ona personifikuje mjesec mart sa svim njegovim ćudljivim, nepredvidivim vremenom – jednog dana sunčano i toplo kao proljeće, sjutradan snijeg, vjetar ili mećava.

Kada se smiješi Baba Marta, sunce sija, priroda se budi, ptice pjevaju. Kada se naljuti, pušta vjetrove, snijeg, mećave i hladnoću. Zato se kaže da mart „posuđuje dane“ od aprila da se iskaljuje.

Jedna od najpoznatijih i najtužnijih priča o Babi Marti je ova:

Jedne godine krajem marta, mlada pastirica izvede svoje stado koza i jarčeva visoko u planinu, iako su je svi upozoravali da je vrijeme još varljivo.

„Šta će mi Baba Marta? Ona je žena kao i ja, neće mi ništa nažao učiniti“, rekla je pastirica i otišla u planinu.

Baba Marta se strašno naljutila što je neko smatra „starom i bezopasnom“. Zatražila je od brata aprila da joj „posudi“ nekoliko dana, pa je pustila najgore mećave, vjetrove i snijeg.

Pastirica i cijelo njeno stado zamrzli su se u planini.

Prema legendi, pretvorili su se u kamene figure (ili stijene) iz kojih ponekad teče ljekovita voda.

Prema mnogim pričama Baba Marta vodi sedam jarčeva (ili koza i sedam jarića), ali postoji verzija priče u kojoj je devet jarčeva.

Zato se u narodu kaže: „Ne izazivaj Babu Martu“ – mart je opasan za stoku i ljude ako prerano izađu na ispašu.

Postoje i varijacije priče (sa starom ženom umjesto mlade, ili samo sa jarčevima), ali suština je uvijek ista: Baba Marta je osjetljiva na nepoštovanje, a naročito ne voli kad je neko smatra starom i nemoćnom.

U martu se daruju martenice (crveno-bijele narukvice i ukrasi) upravo da bi se umilostivila Baba Marta i da bi donijela samo lijepo vrijeme, zdravlje i plodnost.

Martenice se nose dok se ne vidi prvi cvijet, lasta ili roda, pa se vežu na drvo ili stave pod kamen.