Piše: Marijan Vogrinec
Jest da su djeca budućnost civilizacije i da ih treba čuvati kao kapljicu vode na dlanu i učiti dostojanstvenom životu u bogatstvu razlika, pluralnih interesa i potreba, ali osramoćeni učitelj SAD nema što tražiti za katedrom.
Kaže mudar pûk da je „dobar strah komu ga je Bog dao“, ali i to da „tko se ljudi ne srami, taj se ni Boga ne boji“ ili da je „svakog čuda za tri dana, ali sramote dovijeka“. No, pristala je aktualna američka tzv. prva dama Melanija Trump, otvarajući (!?) SAD-ovo ožujsko predsjedanje Vijećem sigurnosti UN-a govorom kojeg se ne bi postidjeli ni Eglantyne Jebb niti Janusz Korczak, neplanirano, nenamjerno, ali izravno uprla prstom u tu neospornu činjenicu da je i prva dama države srama. Pametniji od malenkosti autora ovih redaka će reći i je li njezina druga domovina, SAD, i povijesno najsramotnija na Kugli. Uz to što je politički, ekonomski i vojno danas najmoćnija
Pročitala je – svoj ili tuđi pod „svoj“, manje je važno – tekst u sklopu teme „Djeca, tehnologija i obrazovanje u sukobima“, što je moralo urbi et orbi podići obrve javnosti iz više ključnih razloga. Ne toliko zato što je jedna prva dama prvi put u povijesti UN-ova Vijeća sigurnosti držala u svojoj ruci čekić predsjedavajućeg budući da nije prvi put da je neka prva dama nazočila sjednici UN-ova eunuh-tijela (zbog instituta veta) i nije tajna da je nepotizam tzv. raison d’être politike njezina muža. I vanjske, dakako.
Aktualna je američka prva dama govorila pred svjetskim auditorijem baš u trenutku kada su projektili vojske SAD-a, naredbom Donalda Johna Trumpa – razorili pučku školu u iranskom gradu Minabu i pritom ubili 168 djevojčica i 14 učitelja. Tijela su raskomadana do neprepoznatljivosti. U američko-izraelskoj agresiji na Iran, na neusporedivo slabiju gotovo 100-milijunsku državu utemeljenu 700 godina prije Krista (!), u danonoćnim bjesomučnim razaranjima masovno ginu nedužna djeca, tisuće civila, a američki predsjednik i najbliži mu suradnici sami sebi skaču u usta ne bi li izmislili „opravdane razloge“ za sramotan čin vojne agresije. I ne ide im.
„S tim luđacima se ne može razgovarati“ – Trumpov je bonton ne samo sada prema Iranu nego i prema svima i svakomu tko mu ne povlađuje. Svatko takav je „luđak, ekstremist, budala, kreten, antifist, ljevičar“…
„Trajni mir (u svijetu, op. a.) bit će postignut kada se budu potpuno cijenili znanje i obrazovanje u svim društvima i sada je vrijeme da naš naraštaj pristupom mudrosti uzdigne svoju djecu iznad ideologije“ – objavio je Ured prve dame u Bijeloj kući da je kazala otvarajući sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a. Plijenila je pozornost u besprijekornu Diorovu kompletu bez ijednoga suvišna detalja, što odaje ukus i respektabilan manekenski pedigre, nakon što je iz obiteljskog penthausa ukrašena mramorom i 24-karatnim zlatom na vrhu Trump Towera na Petoj aveniji u New Yorku bila dopraćena u sjedište Svjetske organizacije na Manhattanu.
„Mir ne mora biti krhak“, poručila je Slovenka Melanija Trump rođ. Knavs (1970.), odrasla u Sevnici. Imala je zapaženu manekensku karijeru u Milanu i Parizu prije odlaska 1996. godine u SAD, gdje se potom njezino i ime budućeg supruga Donalda Trumpa spominje u kompromitirajućim tzv. Epsteinovim fajlovima, ali ih pravosuđe ne zove svjedočiti u istrazi o kriminalnim nastranostima bogatuna Jeffreyja Edwarda Epsteina.
„Nacija koja učenje smatra svetim štiti svoje knjige, svoj jezik, svoju znanost i svoju matematiku – štiti svoju budućnost“, istaknula je. „To vodi nečemu moćnom – većem razumijevanju te moralnom rasuđivanju – i toleranciji prema drugima. Miru. Iznimno je važna vaša misija održavanja sigurnosti uz istodobno ispunjavanje odgovornosti za sprječavanje sukoba tijekom rata i mira. Mora se primjenjivati ravnomjerno i nikad se ne smije provoditi olako. Djeca odgojena u kulturi utemeljenoj na inteligenciji razvijaju samopouzdainje, inoviraju, grade, natječu se i održavaju dubok sustav vrijednosti. Njihovo znanje potiče empatiju prema drugima, nadilazeći geografiju, religiju, rasu, spol, pa čak i lokalne norme. Postaju brižni ljudi.“
Da, ali ne pod američkim ili čijim oružanim, ekonomskim, sankcijskim ili inim nasiljem. Otimanjem i ubijanjem lidera suverenih država, članica iste Svjetske organizacije pred čijim je Vijećem sigurnosti sada tako pametno zborila treća supruga „globalnog šerifa“ iz Bijele kuće. Kojega uopće nije spomenula, a koji više nikakvim deterdžentom ne može oprati nedužnu tuđu krv sa svojih ruku i o čije kognitivne (ne)sposobnosti propituje čak i njegova nećakinja, klinička psihologinja Mary Lea Trump tvrdnjom da joj je stric „proizvod toksične obiteljske dinamike“ (zaboravljivost, narcizam, poremećaji osobnosti), referirajući se na njegova oca Friedricha „Freda“ Trumpa koji je bolovao od Alzheimera.
Koliko je god poruka Melanije Trump sadržajno i moralno besprijekorna, poništava ju osjećaj temeljnog licemjerja od kojeg je svakomu s nešto pučkoškolskog znanja i makar dva zrna moralne soli u glavi jako mučno u želucu. Kako vjerovati u iskrenost žene koja čvrsto stoji uz predatorsku praksu svog supruga te njegovih najbližih političkih i vojnih suradnika, ali i nevjerojatnu, krajnje nečovječnu povijest američkog ubijanja (ne samo!) djece u vlastitoj zemlji i širom svijeta!? SAD je samo u Iranu u trenutku njezina obraćanja diplomatima u UN-u naredbom njezina muža ubio 168 djevojčica i 14 njihovih učitelja, a nitko još nije izbrojao koliko je arapske djece u istom času pobila i saveznička izraelska vojska u Pojasu Gaze, u ostatku Palestine i ubilačkom provalom u Libanon.
Ubilačko kolo smrti i neoprostive američke sramote, uvelike i genocida, pokrenuto je još doseljeničkim istrjebljenjem starosjedilaca, tzv. Prvih naroda, Indijanaca u Novom svijetu. Nastavilo se robovlasničkom nečovečnošću od koje podilazi jeza, nevjerica da je bogobojazan bijeli čovjek kadar činiti takva zvjerstva ljudima druge boje kože, tradicije, vjere, kulture… Svega što trenutna američka prva dama navodi u UN-u kao globalnu svetinju i zalog budućnosti, mira u svijetu i dobrobiti djece. Čak u doba dok je na afričkom tlu već postojala slobodna crnačka država Republika Liberija – glavni grad Monrovija, po imenu Jamesa Monroea, petog predsjednika SAD-a – Amerikom je divljao krvožedan Ku Klux Klan, gorjeli su križevi, djeca su prodavana u roblje…
Devedeset posto uznika u bezbrojnim američkim zatvorima su Latinosi i Afroamerikanci, djecu se zatvara među ubojice i nastrane kriminalce, a „krimen“ je i samo poprijeko pogledati arogantnog policajca, naći se u „pogrešno vrijeme na pogrešnomu mjestu“, itsl. Trumpovim pak drugim useljenjem u Bijelu kuću svijet se naprasno okreće na glavu, a povijest ubojstva djece u američki ratovima i subverzivnim destabilizacijama „nepoćudnih“ režima poprima zastrašujuće razmjere. I nikomu ništa!?
Prema podacima iz istraživačkog projekta „Cijena rata“ (Costs of War) uglednog američkog Sveučilišta Brown, valjda se nikad neće utvrditi točan broj ubijene djece u američkim vojnim intervencijama po svijetu, ali zastrašujuće je i to do čega se došlo utvrđivanjem (ne)izravnih žrtava u ratovima (Afganistan, Irak, Libija, Pakistan, Sirija, Jemen) što ih je SAD pokrenuo nakon rušenja njujurških „Blizanaca“ 11. rujna 2001. Izravno je ubijeno 432.000 civila, ali nije naveden točan broj djece u svakoj zemlji, ali – ako to može biti neki pokazatelj – djeca su u Afganistanu činila 37 posto od svih ubijenih civila u zračnim napadima 2016.-2020. godine.
Zbog uništene infrastrukture, zdravstva i ekonomije u tim državama, neizravno je umrlo od 3,6 do 3,8 milijuna ljudi, a posljedicama su bila najpogođenija djeca (pothranjenost i bolesti). Do svibnja 2023. godine, utvrdili su Brownovi istraživači, u ratnim zonama je više od 7,6 milijuna djece mlađe od pet godina patilo od akutne pothranjenosti.
Naravno da prva dama države srama nije spomenula ni podatke o tomu koliko je neprihvatljivo i razočaravajuće da su njezini vojni sugrađani – koji „domoljubno“ , tisućama milja na drugim krajevima svijeta „brane“ svoje obitelji u zabitima Midwesta, Aljaske, Oklahome ili Kaliforniji od praćki i kopalja strašnih „neprijatelja“ tzv. zapadnih vrijednosti i našeg načina života, sic transit! – samo u napadima bespilotnim letjelicama ubili nezamisliv broj tuđe djece. Brownovi istraživači tvrde, oslanjajući se i na UNICEF-ove nalaze, oko 5000 samo u Afganistanu u prvih devet mjeseci 2018. godine, u Pojasu Gazi više od 18.500 djece samo do srpnja 2025.
UNICEF i ine međunarodne organizacije s razlogom tvrde kako su te zastrašujuće brojke sam vrh ledene sante, jer „mnoga ubojstva djece ostaju nedokumentirana zbog nesigurnosti na terenu“.
Diplomatski auditorij u Vijeću sigurnosti Svjetske organizacije – Ruska Federacija, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Grčka, DR Kongo, Danska, Panama, Liberija, Somalija, Kolumbija, Pakistan, Bahrein i Latvija – „diplomatski“ je odšutio urednu tvrdnju američke prve dame o tomu da su „djeca odgojena u kulturi ukorijenjenoj u neznanju okružena neredom, a ponekad čak i sukobima. Ta su društva puna rigidnih mislilaca koji prihvaćaju predrasude i izbjegavaju ljudsko dostojanstvo. Kad nacija ograničava misao, ograničava vlastitu budućnost. Put do mira ovisi o preuzimanju odgovornosti za osnaživanje naše djece obrazovanjem i tehnologijom“.
Koje i čije djece!? Jest da su djeca budućnost civilizacije i da ih treba čuvati kao kapljicu vode na dlanu i učiti dostojanstvenom životu u bogatstvu razlika, pluralnih interesa i potreba, ali osramoćeni učitelj SAD nema što tražiti za katedrom. Svaka čast trećoj Trumpovoj supruzi kao ženi i majci, ali ona – baš zato što jest izvan prirodne ženske uloge i gdje jest – nije kvalificirana polit-moralno govoriti o tuđoj djeci, miru i ratnim sukobima. Pa baš s katedre UN-ovog Vijeća sigurnosti!?
A djecu širom Zapada, pa i u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, uče u školama kako je „SAD najstarija demokracija na svijetu“, iako ni ratificiranje američkog ustava 1788. godine nije utemeljilo bitnu suštinu vrijednosti koje podrazumijeva pojam demokracije. Recimo, institut elektorata potire biračku volju naroda, pa…
Sva kasnija dnevna praksa SAD-ove „demokracije“ (na pogon ucjena i nasilja) kod kuće i u svijetu i jamačno još dugo u budućnost – osobito prema djeci i najranjivijim zajednicama – upućuju na to kako je prva dama države srama pogriješila auditorij kojem se obratila. Umjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, kamo ju je ciljano poslao suprug Donald Trump u kritičnom trenutku disfunkcinalnih međunarodnih odnosa, svoju je filipiku trebala pročitati pred oba doma američkog Kongresa. Tim više ili baš zato što republikanci njezina supruga imaju u Kongresu tzv. stabilnu većinu. Sic transit. Ako ništa drugo, pedagogija je pedagogija!?
0 Comments