Autor: Michael Brenner

Trampova Amerika je poput bijesnog psa koji hara svijetom. Žestoko napada svakoga ko joj se nađe na putu ili zadire u njen poremećeni mentalni prostor ili je jednostavno dostupan da zadovolji njene požude.

Ako vam je Bliski istok susjedstvo, živite u strahu od jednako izopačenog, ubilačkog mješanca u Jerusalimu.

Kako se možete nositi s njegovom prijetnjom? Ubiti ga je jedna teoretska opcija. To je, međutim, nemoguće zbog abnormalne snage stvorenja; jedini instrumenti koji su vojno sposobni za taj zadatak stavljaju u opasnost sam opstanak svih strana. Ta snaga takođe isključuje hvatanje i zatočenje.

Ono što preostaju su strategije koje imaju za cilj potaknuti čudovište da uništi samo sebe. To jest, njegovo bolesno tijelo – korijenski uzrok njegovog poremećenog ponašanja – moglo bi ga izgristi iznutra.

Kako bi ubrzali proces, stanovnici globalnog zajedničkog dobra trebali bi staviti maksimalan naglasak na njegovo patološko stanje čineći sljedeće: nanošenjem fizičke boli kao odmazdu za svaki prekršaj.

Grubo ga maltretirati – kao što su to učinili talibani, kao što su to učinili Iračani. Prokleto ga maltretirati kao što to čine Iranci. Potkopati mu osjećaj svemoći – kao što su to učinili Kinezi koristeći prednost rijetkih zemnih elemenata.

Izložite ga baražu ruganja i ismijavanja. Mučite ga emocionalno uvredama i ponižavanjem gdje god je to moguće i na bilo koji način koji vam je na raspolaganju.

Pikadorove taktike zbunjivanja, uznemiravanja, odvraćanja pažnje, dezorijentacije. Igrajte na njegovu nesigurnost i krhki ego. Preduzimajte iznenadne inicijative kako biste ga držali izvan ravnoteže.

Budite spremni podnijeti žrtve u odbrani kada je nacionalni integritet ugrožen (najbolji primjer je navodno samoubistvo ajatolaha Hamneija kako bi rasplamsao šijitski otpor diljem regiona izraelsko-američkom napadu).

Istina, strategija suočavanja znači podnošenje neizbježne mjere boli i povreda. Međutim, nema druge alternative da se izbjegne da vas bijesni pas sažvaće jednog po jednog.

Ovdje opisani pristup takođe nosi drugačiju vrstu potencijalne koristi.

To povećava šanse, ma koliko male bile, da će se imunološki sistem zvijeri resetovati, dovoljno ojačati da stvori antitijela koja bi mogla izliječiti bolest – ili barem ublažiti smrtonosne simptome ponašanja.

Koga se to tiče

Ovaj nacrt strategije za obuzdavanje sve smjelijih prisilnih napora Sjedinjenih Država da podrede druge države volji i kontroli Vašingtona nije imao na umu nijednu određenu vladu. Samo, ‘koga se tiče’.

Kad se bavimo pitanjem ko bi mogao navući oklop i zgrabiti mač, kandidata je malo i teško ih je pronaći.

Narodi Stare Europe? Smiješna tvrdnja s obzirom na njihov odabrani vazalski status Trampovoj Americi. Krotki vođe poput Kira Starmera, Emanuela Makrona, Friedriha Merca, Ursule fon der Lajen i Marka Rutea ne mogu skupiti ni hrabrosti, kada su u prisutnosti “Velikog tate”, da prebace pogled sa svojih na Trampove cipele.

Indija? Premijer Narendra Modi je briljantno uspio diskreditovati indijske tvrdnje o statusu velike sile požurivši u Jerusalim kako bi zagrlio Netanjahua uoči najnovije izraelske agresije na Iran.

Učinio je to s ciljem da pridobije naklonost Bibijevog čovjeka u Bijeloj kući i cionističkih ulizica u Kongresu, s uzaludnom nadom da će Vašington ublažiti uslove svoje ekonomske iznude kojoj Modi nema hrabrosti odoljeti. Navodna velika sila ne može sebi priuštiti takvo kukavično, ulizičko ponašanje.

Japan? Nakon 80 godina sprovođenja razumne vanjske politike niskog profila, Tokio pod sadašnjim vođstvom pokazuje svoju rastuću vojnu moć s deklarisanom svrhom da bude pomoćna snaga Sjedinjenih Država u hrabroj obrani Tajvana, koji je sada proglašen dijelom vitalne zone nacionalne bezbjednosti Japana.

To nam ostavlja Kinu i Rusiju koje bi se, djelujući zajedno, mogle suprotstaviti Sjedinjenim Državama slijedeći sveobuhvatnu strategiju otpora i takmičenja. Dakle, ovo je za vas, predsjedniče Si Đinping i predsjedniče Vladimire Putin.

Trenutno se to čini malo vjerojavnim. Ključna pitanja su:

1. Prepoznaju li Levijatana kakav su Sjedinjene Države postale kao prijetnju koju predstavljaju njihovoj dobrobiti kao i stabilnom međunarodnom poretku, te nepopustljivost njenih vođa koja diplomatski njegovani modus vivendi čini gotovo nemogućim;
2. Jesu li spremni obavezati se na otvorenu, sveobuhvatnu borbu koju izazov nalaže? Njihovi dosadašnji odgovori su više implicitni nego eksplicitni i podložni su promjenama u svjetlu promjenjivih domaćih i vanjskih okolnosti. Zaključke možemo izvući samo iz sada dostupnih mekih dokaza.

O pitanju br.1: Si pokazuje znake jasnijeg razumijevanja onoga što pokreće američke postupke nego Putin. Potonji, iako je vrlo racionalna osoba koja je nepristrasna u mislima i djelovanju, ipak posjeduje očitu snažnu privrženost cilju uspostavljanja manje-više srdačnih odnosa sa Sjedinjenim Državama – uprkos očitom nedostatku odgovarajućeg susretljivog stava kod njegovih sagovornika i istorije serijske dvoličnosti.

O pitanju br. 2:   Ni Rusija ni Kina nisu spremne uzeti toljage u ruke kako bi se borile protiv Sjedinjenih Država koje su sklone imperijalnoj avanturi i eliminisanju obje zemlje kao ozbiljnih rivala – iz složenih i ne identičnih razloga. Ukrajina i Tajvan su jedina dva mjesta gdje sukob izaziva nepopustljivo protivljenje.

U strategiji uzdržanosti i strpljenja Moskve i Pekinga postoje dvije opasnosti.

Brzi tempo kojim Vašington proširuje i eskalira svoju kampanju globalne dominacije nosi rizik da će se približiti ostvarenju svojih grandioznih ambicija prije nego što njegovi potencijalni suparnici budu u poziciji da se mobilišu kako bi spriječili taj ishod.

Drugo, nepromišljenost nestabilnog američkog vodstva, ohrabrena pasivnošću prethodnog, mogla bi dovesti do akutne krize u kojoj je nenamjerni ulog nacionalni integritet – time se pojačava strah od kataklizmičkog rata.

Iran već predstavlja duboko zabrinjavajuću mogućnost da bi Izrael, predvođen apokaliptičnim fanaticima i suočen s krajem svoje održivosti kao države, mogao pribjeći nuklearnom oružju – i tada su sve opklade otkazane za sve. Ili bi mogli zaprijetiti da će to učiniti, osim ako Amerikanci ne napadnu Iran na kopnu.

Michael Brenner je profesor emeritus međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Pitsburghu i član Centra za transatlantske odnose pri SAIS-u/Johns Hopkins.

Mad Dog Trump