Autor: Craig Murray
Jedva da je bilo pokušaja pretvaranja da postoji bilo kakvo opravdanje u međunarodnom pravu za napad na Iran i ubistvo njegovog vođe. Odgovor britanske vlade, koji se gotovo u potpunosti usredsređuje na osudu Irana zbog korištenja njegovog legitimnog prava na samoobranu, dodatno podiže na ljestvici mjeru nepoštenja Kira Starmera.
RAF je već dvije godine aktivno uključen u genocid u Gazi pružajući nadzor i logističku podršku Izraelskim odbrambenim snagama. Sada se ponovo bori za Izrael; presretanje iranskih raketa nije odbrambeno; pridružuje se napadu na već znatno nadjačanog protivnika.
Bojim se da će istina biti da će iranski pokušaj vojne odbrane biti manje efikasan nego što se mnogi antiimperijalisti nadaju. Zapanjujuće količine novca koje američka vlada troši na vojnu i nadzornu tehnologiju jednostavno imaju učinak u stvarnom svijetu.
Ovdje u Venecueli, nakon što sam vidio glavne lokacije koje su SAD napale 3. januara, zaključio sam da nije bila potrebna izdaja. Samo nadmoćna sila i precizna tehnologija primijenjeni protiv tehnološki neravnopravnog protivnika čije su se ključne sposobnosti nalazile na otvorenim vrhovima brda ili u neojačanim kasarnama.
Iran je puno vojno sofisticiraniji, ali se suočava s eksponencijalno većom silom. Ajatolah Ali Hamnei ubijen je u vlastitom domu, a ne skrivajući se. Pokazaće se puno moćnijim kao mučenik nego kao vladar sa svojim unutrašnjim kritičarima.
Suočavamo se ne samo s razdobljem neoprostivog imperijalizma kojemu su se gotovo sve zapadne zemlje spremne pokoriti, već i s povratkom srednjovjekovlja, kako u čistom varvarstvu i razmjerama fizičkog zlostavljanja, kakvo se vidi u Gazi i opštoj izraelskoj brutalnosti, tako i u korišćenju otmice i ubistva kao metoda visoke politike. Legitimisanje ubijanja i otmice vođa suprotstavljenih država je, naravno, mač s dvije oštrice.
Nakon što su odobrili genocid, masovna ubistva i namjerno uništavanje medicinskih ustanova i osoblja, masovna ubistva djece, kao i otmice i ubistva šefova država, teško je sada zamisliti gotovo bilo kakav zločin koji bi zapadne sile moralno osudile.
Iako je iranska vojna sposobnost uzvraćanja udarca ograničena, posljedice ovog napada neće biti. Vladari Saudijske Arabije i zalivskih država vratili su se normi da nisu samo pouzdani američki i izraelski satrapi, već i zastupanja atavističke mržnje prema šiitskim muslimanima.
Zapad namjerno iskorišćava podjelu na šiite i sunite, kao što je to činio vjekovima; ali to će sada destabilizovati region decenijama. Irak će posebno biti potresen, kao i Pakistan. U Bahreinu, šiitsko stanovništvo drže pod kontrolom njegovi sunitski vladari koristeći sistemska ubistva i mučenja koje sponzoriše Zapad. Korišćenje Bahreina kao baze za ubistva ajatolaha imaće posljedice.
Čini se da ćemo svjedočiti vazdušnoj kampanji uništenja iranske civilne infrastrukture, kao u Iraku, gdje je 65 posto čiste vode za piće, 50 posto bolnica i klinika te 80 posto proizvodnje električne energije uništeno “oslobađanjem” od strane NATO-ovih sila. Cilj je uništenje Irana kao održive države.
Vrijedi podsjetiti na to da je Iran nekada bio država zapadnog tipa s razumnom demokratijom. Izbor socijaliste Mohameda Mosadeka 1951. i njegova nacionalizacija Britiš Petroleuma dočekali su udar 1953. koji su sponzorisali MI6 i CIA. Zlobna i hvalisava vladavina njihovog marionetonskog Šaha bila je uzrok teokratske revolucije.
SAD ili EU su Iranu nametnule sve veće sankcije 1979., 1984., 1995., 1996., 2010., 2012., 2015., 2018., 2019. i 2025. godine. UN-ove sankcije uvedene su od 2006. do 2016. godine. One su uveliko ometale ekonomski razvoj Irana.
Zanimljivo je da je temeljni mit zapadnih sila da ekonomski razvoj vodi do rastuće, obrazovane srednje klase koja podržava i ekonomski i društveni liberalizam te stvara uslove za demokratiju.
Prema ovom tumačenju, ako želite učvrstiti autoritarnu vladu, onda je ograničavanje privrednog razvoja pravi način za to. U ovom tumačenju ima nešto; ne sumnjam da su neumoljivi napori Zapada da zadavi Iran – koji su imali stvarni uspjeh – ometali njegov politički razvoj.
To ne znači prihvatanje svih zapadnih mitova o Iranu. Žensko obrazovanje je vrlo snažno, a postoji i opsežno učešće žena u ekonomskim i vladinim institucijama. Iran ima izuzetno dobru istoriju tolerisanja, pa čak i podržavanja manjinskih vjerskih zajednica, uključujući jevrejsku zajednicu.
U Teheranu ima mnogo žena koje ne pokrivaju glavu – Iran je u tom pogledu daleko tolerantniji od Saudijske Arabije. Iako zadržava retrogradnu netoleranciju prema homoseksualnim osobama, priznaje rodni poremećaj i pomaže transrodnim osobama.
Nisam spreman ni trenutka podržati argumente da će bombardovanje Irana I vraćanje u 19. vijek na bilo koji način poboljšati živote njegovih građana. To se nije dogodilo u Iraku, Avganistanu ili Libiji. Bila je to katastrofa koja je oslobodila talase izbjeglica u Evropi, što je direktno dovelo do uspona krajnje desnice.
Mislim da je malo vjerovatno da će to značajno promijeniti oblik vlasti u Iranu. Promjena režima bombardovanjem je vrlo problematičan koncept.
Ono što je učinjeno jest uklanjanje ajatolaha Hamneija, čija je fatva protiv stvaranju nuklearnog oružja bila jedini razlog zašto Iran nema jedno.
Zabluda je vjerovati da Iran, sa svojom izvrsnom naučnom bazom, ne bi mogao razviti nuklearne bombe u tajnosti, daleko od tih nadziranih programa obogaćivanja, da je to odlučio učiniti. Ono što će vjerovatno rezultirati ovaj sukob u srednjoročnom razdoblju, ako se dugo nastavi, jest primitivniji, atavističkiji i nuklearno naoružani Iran.
Iranski nuklearni sporazum koji je Trump torpedovao 2018. godine pružio je rijedak trenutak nade. S ublažavanjem sankcija, postojale su šanse i za nesmetaniji ekonomski razvoj i reforme u Iranu. Zato je Izrael želio da se sporazum uništi.
Pokušaj uništenja Irana dio je sistemski pokušaj uklanjanja fizičkom silom svih žarišta otpora američkoj hegemoniji.
Vidjeli smo Rubiovu zapanjujuću tvrdnju o imperijalizmu kao pozitivnoj sili. Metju Lin u Vašington postu primjer je nove zapadnjačke doktrine. Ismijavao je Kinu zbog njene pacifičke politike. Tvrdio je da je uzaludno da Kina gradi infrastrukturu za globalni Jug jer bi Sjedinjene Države mogle jednostavno zauzeti, blokirati ili uništiti bilo koju infrastrukturu vojnom silom. To nije smatrao sramotnim, već velikim trijumfom.
Kakve dugoročne lekcije Kina, Rusija i globalni Jug uče iz napuštanja načela međunarodnog prava od strane cijelog Zapada, vidjećemo u decenijama koje dolaze. Ništa od ovoga neće biti dobro ni za koga.
To nije samo Trampov fenomen. Bajden je u potpunosti podržao genocid u Gazi. Gotovo sve glavne političke stranke diljem Zapada su pod čvrstom cionističkom kontrolom, kao i svi značajni veliki mediji i vlasništvo nad svakom značajnom alternativnom medijskom platformom.
Iran je, direktno i putem posrednika, pružio jedinu vojnu opoziciju stvaranju Velikog Izraela. Ovaj rat je za Veliki Izrael. Ali to je ujedno i širi napor da se ponovno uspostavi posrnula ekonomska dominacija Sjedinjenih Država vojnom kontrolom ključnih resursa.
Ne postoji dio svijeta koji će biti siguran od posljedica.
Craig Murray je autor, voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski ambasador u Uzbekistanu od avgusta 2002. do oktobra 2004. i rektor Univerziteta u Dundeeju od 2007. do 2010. Njegovo izvještavanje u potpunosti zavisi od podrške čitalaca.
0 Comments