Piše: Amil Grbović

Ljubav prema domovini zavisi od pravde u njoj, rekao je Albert Kami. Ako stvari postavimo tako, trebaju li Bošnjaci bezrezervno da vole CG imajući u vidu nerasvijetljene ratne zločine i nacionalno motivisane progone koji su dolazili upravo od države?

Sjetimo se samo deportacija i policijske akcije “Lim”. Zločini su tu, žrtve su tu, porodice koje čekaju pravdu takođe su tu, a odgovornih nema.

Đe je tu pravda? Ako izostane pravda onda zločini trijumfuju, a onda nema ni povjerenja niti iskrene pripadnosti.

Ovdje se postavlja i pitanje političke odgovornosti. Da li je Bošnjačka stranka dok je bila kolaboracioni (namjerno ne koalicioni) partner DPS-u bilo šta preduzela da se rasvijetle ovi zločini?

Pa prvi zahtjev pravde za bošnjački narod mora biti upravo to: istina i odgovornost kroz institucionalni epilog. Zato nam treba pravna država jednakih šansi za sve. Država u kojoj se građanin/ka osjeća sigurno, ekonomski stabilno i zaštićeno zakonom. Država u kojoj se zločin ne zaboravlja zato što je politički neprijatan. Samo takva država može biti matična svima koji u njoj žive. Do tada će jedni gledati u Beograd, drugi u Sarajevo, treći u Tiranu, četvrti u Zagreb, jer ljudi prirodno traže sigurnost tamo đe je osjećaju. A mi ostali ćemo čekati onu istinsku, crnogorsku, građansku Slavkovu majsku zoru i na Cetinju i u Podgorici i u svakom gradu ove zemlje.