Istraživači sa Univerziteta u Kjotu (Japan) su predložili novi fizički model koji istražuje kako poremećaji u jonosferi mogu izazvati elektrostatičke sile unutar Zemljine kore i potencijalno doprinijeti nastanku velikih potresa pod određenim uslovima.

U predloženom modelu, prenosi sott.net, pretpostavlja se da frakturirane zone unutar Zemljine kore sadrže vodu visoke temperature i visokog pritiska, potencijalno u superkritičnom stanju. Ove zone se električno ponašaju poput kondenzatora i kapacitivno su povezane i s površinom tla i s donjom jonosferom, tvoreći elektrostatički sistem velikih razmjera.

Kada jaka sunčeva aktivnost poveća gustoću elektrona u jonosferi, u donjoj ionosferi može se formirati negativno nabijeni sloj. Kapacitivnim povezivanjem, ovaj prostorni naboj može indukovati jaka električna polja unutar nanometarskih praznina unutar područja frakturirane kore. Rezultirajući elektrostatski pritisak mogao bi doseći veličine uporedive s plimnim ili gravitacijskim naprezanjima za koja se zna da utiču na stabilnost rasjeda.

Kvantitativne procjene u studiji sugerišu da bi jonosferski poremećaji povezani s velikim solarnim bakljama – koji odgovaraju povećanju ukupnog sadržaja elektrona od nekoliko desetina TEC jedinica – mogli generisati elektrostatičke pritiske reda veličine nekoliko megapaskala unutar šupljina kore.

Ionosferske anomalije, poput povećane gustoće elektrona, snižene jonosferske visine i uporenog abnormalnog širenja jonosferskih poremećaja srednje veličine, više su puta uočene prije velikih potresa. Tradicionalno su se ovi fenomeni tumačili kao posljedice akumulacije naprezanja unutar Zemljine kore.

Novi model pruža komplementarnu perspektivu predlažući dvosmjernu interakciju: dok procesi u kori mogu uticati na jonosferu, sami jonosferski poremećaji takođe mogu vršiti povratne sile na koru. Ovaj okvir nudi moguće fizičko objašnjenje koje povezuje fenomene svemirskog vremena i seizmičke procese bez pozivanja na direktnu uzročnost.