ICE (United States Immigration And Customs Enforcement – Služba SAD za sprovođenje imigracije i carina) vraća kući hibridno ratovanje i teror koji smo odnijeli u Gazu. Vrijeme je da naučimo odakle ono dolazi, kako funkcioniše, ko ga omogućuje, i kako da se borimo protiv njega.

Piše: Huan Sebastijan Pinto

V) Peta generacija ratovanja

Objavljujem ovaj esej nedjelju dana nakon što je predsjednik Venecuele Nikolas Maduro kidnapovan od strane Američke vojske i nakon prvog bombardovanja grada Južne Amerike od strane SAD-a u istoriji – svijeta u kakvom nikad nisam pomislio da ću živjeti. Preplavljujući osjećaj zbunjenosti je sada prisutan među gotovo svima, uključujući i mnoge novinare – nešto što je vjerovatno isplanirano. Kao što smo vidjeli, sad smo prešli na vrste ratovanja koje javnost ne razumije, koje se uveliko oslanjaju na nadzor vještačkom inteligencijom, kontrolu narativa i obmanu, eksploataciju društvenih mreža i stvaranja sve neobičnijih i okrutnijih metoda kažnjavanja i ubijanja.

Savršen primjer ove vrste ratovanja, koji je od strane vojnih eksperata nazvan Peta Generacija Ratovanja (5th Generation Warfare – 5GR), je invazija na Venecuelu. Sudeći po profesoru Arminu Krišanu u njegovoj knjizi Peta generacija ratovanja: Dominiranje ljudskim domenom, 5GR je krajnja, najtajanstvenija, i vrsta ratovanja najteža za razumjeti. Priručnik o 5GR Daniela Abota definiše je kao „teoriju u nastajanju o ratovanju zasnovanom na manipulaciji više ekonomskih, političkih, društvenih i vojnih sila u više oblasti“. Ova manipulacija uključuje nadzor svih polja u kojima se ratuje – kopnenog, vazdušnog, plovidbenog, svemirskog, elektronskog i kognitivnog – kroz šta je skovan termin „uobičajena operativna slika“. Ovaj objedinjujući pogled su omogućili projekti Pentagona, uključujući Projekat Mejven (kojim je nastalo targetiranje vještačkom inteligencijom), Udružena komanda i kontrola nad svim oblastima (ili JADC2, koji povezuje senzore sa svih naoružanih sila), softver koji je napravio Palantir i sazvežđe vrhunskih odbrambenih i tehnoloških startapova.

U invaziji Venecuele možemo da vidimo neka obelježja 5GR koja je predstavio Krišan:

– Peta generacija ratovanja zaobilazi ratišta i targetira cjelokupna društva, radije nego njihove vojne sile
– Nasilje je u 5GR vrlo rasuto i sakriveno, pa je teško posmatrati ga kao rat
– Peta generacija ratovanja se oslanja na prikrivena ili dvosmislena sredstva iza kojih se kriju zlonamjerne aktivnosti ili se one prikrivaju kao benigne i bezopasne
– Cilj Pete generacije ratovanja je da smakne postojeći politički poredak ili promjeni kulturu društva u skladu sa ciljevima agresora.

Sudeći po Krišnanu Peta generacija ratovanja „prebacuje naglasak sa kontrole fizičkog terena na kontrolu ljudskog terena i na ljudski um kao metu napada“. Ovo znači da je zarobljavanje predsjednika Madura pod izgovorom sprovođenja zakona samo početak operacije. Prava bitka počinje nakon toga, u kampanji legitimizacije kidnapovanja, proizvodnji dozvola za slične intervencije u budućnosti i u izvlačenja neke od dvije reakcije o ovakvoj administraciji od vas, svjedoka: još jačeg prihvatanja ili pojačanog straha.

Najgora posledica 5GR je da, kući ili u inostranstvu, pretvara svakoga u subjekat rata.

Prevelika uloga društvenih mreža u incidentu u Venecueli je jasna. Na slikama iz ratne sobe koje je objavila Bijela kuća možemo da vidimo Marka Rubia, Donalda Trampa, Pita Hegseta i druge, kako na X mreži posmatraju nalog OSINT-a (Open Source Intelligence/Obavještajni podaci prikupljeni iz javno dostupnih izvora). Zvanični državni nalozi su nakon kidnapovanja predsjednika raširili propagandu paradirajuću prizorom Madura i montirajući muziku na snimke sa konferencije za novinare. Ovi, zvukom prenaglašeni video snimci imaju mnogo više sličnosti sa onim što sam vidio da Palantir i njegovi činovnici objavljuju na društvenim mrežama, nego sa bilo čim što sam vidio sa zvaničnih državnih naloga. Cilj je jasan: da se raspiruju strah, očaranost i neizvjesnost kako bi se prikrio sledeći korak.

Međutim, u svijetu hibridnog ratovanja je potrebno dvoje za tango: država i mediji. Foks Njuz i Volstrit Džurnal su nakon napada na Venecuelu konstantno propuštali da pomenu desetine posmatrača koji su ranjeni ili ubijeni u toj invaziiji, uključujući i ženu od 78 godina koja je ubijena kada je kompleks za javno stanovanje obasut američkim bombama. Mediji stvaraju iste uslove koji su i i žrtvama konflikta u Gazi omogućili da u njima dožive neljudski tretman, što je omogućavalo olakšavanje njihovog pokolja i pustošenja, i dopuštalo Amerikancima da brzo zaborave posledice intervencionizma. Njujork Tajms je omogućio još više ključne pomoći: odbio je da obavještava o upadu kada je najavljen prije vremena, obezbjeđujući administraciji pokriće za ilegalne činove i potencijalno omogućavajući ratne zločine, dok je narušavao sopstveni etički kodeks da stoji na strani istine bez obzira na posledice.

Kada mediji odbiju da rade svoj posao, ili da preispituju savremene vojne sile i događaje iz perspektive savremenih doktrina poput Pete generacije ratovanja, to reflektuje nerazumijevanje kako se danas ratuje I čini da služe kao nešto više od saučesnika.

Kontrola narativa je prioritet u eri 5GR, čak i ako to znači izjednačavanje odbrane ustava sa terorizmom. Postalo je sve jasnije da kao država pred sobom imamo dva puta. Prvi, gdje nastavljamo da dozvoljavamo da istinu i „činjenice“ čuvaju i zloupotrebljavaju mediji i tehnološke elite. Drugi, gdje se budimo I oslobađamo od njihove kontrole. Kada ponovo uspostavimo svoja ustavna prava, počnemo da ozbiljno uvodimo legislaturu nad vještačkom inteligencijom, i izručimo pravdi milijardere koji stoje iza zloupotrebe nadzora vještačkom inteligencijom radi profita i kontrole.

Nakon mnogo mjeseci davanja izjava novinarima i izolacije, moj rad na organizovanju mi je pokazao da nisam sam. Ljudi koje sam susreo – mladi i stari, bogati i siromašni, sa bilo kakvim iskustvima, počinju da shvataju da su naša oštećena pažnja, naš osjećaj neizvjesnosti, naše političke podjele – baš kao i najgori humanitarni zločini današnjice, omogućeni zahvaljujući tehnološkim milijarderima koji koriste internet i naše lične sprave i platforme na društvenim mrežama za sakupljanje i eksploatisanje naših informacija, ponašanja i vjerovanja. Počinju da shvataju da su društvene mreže dio većeg oružja (ISTAR) gdje svakodnevni trenuci ljudi i njihovi odnosi i komunikacije mogu eventualno da budu iskorišćeni protiv njih, nešto što objašnjava zašto su rukovodioci Mete, Open AI i Palantira nedavno regrutovani kao vojni činovnici.

Polako osvješćujemo i činjenicu da nije uvijek bilo ovako: ova promjena struje u našem odnosu prema tehnologiji se desila u manje od 20 godina i vođena je od strane veoma male grupe rukovodilaca iz Silikonske doline koji danas imaju nekontrolisanu moć da utiču na institucije, kao i na naše lične živote.

Organizacije i pokreti širom države reaguju na ovu spoznaju i pristupaju joj iz različitih uglova. Ustaju iz srednjih škola, studentskih klubova, susreta lokalnih majki, grupa za diskutovanje, laboratorija za istraživanje, udruženja iz komšiluka i koalicija tehnoloških radnika u gradovima širom države. Oni uključuju Apstinence, Delete Day, Screen Time Action Network, The Strother School od Radical Atention, Lamp Club, Ludd Club, Landline Kids, Design it for Us, Reconnect, No Tech for Apartheid, No Flock, Louis Rossmann's Clippy movement, Center for Humane Technology, AI Now, i decentralizovanu, ali visoko-organizovanu „pobunu“ protiv data centara koja se dešava u lokalnim zajednicama širom države.

Dok nas možda čeka daleki put kako bi raspetljali mreža uticaja i kontrole velikih tehnoloških korporacija, postoji nada. Kako Singer i Bruking kažu u Ratu Lajkova:

„U ovim novim ratovima se ne pobjeđuje projektilima i bombama, već od strane onih koji oblikuju zaplete priča koje oblikuju naše razumijevanje, koji provociraju reakcije što nas podstiču da nešto preduzmemo, koji se povezuju sa nama na najličnijem nivou, koji grade osjećaj zajedništva, i koji se organizuju da to rade u globalnim razmjerama, nanovo i nanovo.“

Epilog: Antihrist odgovara na predavanja Antihrista

Ovo što slijedi je skraćena verzija govora koji sam održao u oktobru, ispred ICE GEO pritvora u Aurori.

Moje ime je Huan Sebastian Pinto i ja sam pisac, organizator i bivši zaposleni u kompaniji za nadzor Palantir, živim ovdje u Denveru koji trenutno pruža svoje usluge vještačke inteligencije ICE-u, omogućujući mu vršenje humanitarnih zločina.

Dozvolite mi da ovo preoblikujem: Palantir pomaže državi da rastura porodice u gradu koji nazivaju svojim domom, sa novcem kojim vi plaćate porez.

Bilo mi je potrebno dugo vremena da dođem dovde. Moja rana priča nije poput one o Eriku Sančezu Gotiji, koji je zatvoren ovdje a kasnije deportovan u Venecuelu. Poput mene, Erik je ovde došao legalno kada mu je bilo oko 11 godina i u Koloradu je sagradio cijeli svoj život i formirao porodicu. Pobjegao je iz svoje domovine Venecuele od nestabilnosti, dubokog siromaštva i kriminala, koji su djelimično omogućeni i brutalnim sankcijama od strane SAD. Sada je odvojen od svoje supruge Dezire i svoje zajednice, zahvaljujući ICE-u i Odjeljenju za bezbjednost domovine. Sada, Tramp prijeti njegovoj domovini tajnim operacijama, ubistvima i ratom.

U njegovoj prošlosti vidim raspadanje svojih imigrantskih uvjerenja i aspiracija. Vidim uništavanje Američkog sna koji su sanjali milioni.

Postoji razlog zašto se ratuje sa migrantima. Migranti razumiju slobodu. Oni je traže. Oni će prevaliti najveće daljine da bi je dostigli. Ali kada vlast iskorištava tehnologiju nadzora, društvene mreže i Odjeljenje za bezbjednost domovine kako bi učinili svačije živote paranoidnim, punim mržnje i podjeljenosti – proglasila je rat ne samo nama – već svim svojim ljudima. I ne ponaša se drugačije od terorista protiv kojih se navodno bori.

Već dugo vremena je prošlo otkad su obavještajne službe, akademici, i kompanije poput Palantira prepoznali da prijetnje na društvenim mrežama i Snuff filmovi  mogu biti zloupotrebljeni kao oružje u ratu – taktike koje su originalno razvili ISIS i MS13, ali sada smo mi tom oružju na nišanu. Ne samo da Odjeljenje za bezbjednost domovine i administracija koriste društvene mreže da prate ljude, već i da poturaju rasističke mimove, slike generisane vještačkom inteligencijom i eksplicitne prijetnje u cilju promovisanja bijelačke nadmoći. Bezbroj snimaka napada dronovima i slike generisane vještačkom inteligencijom podjeljenih na društvenim mrežama, koje prikazuju i ismijavaju zločine protiv čovječnosti od Jemena do Kariba, imaju za cilj da izazovu negodovanje, desenzitivišu nas, proizvedu pristanak na rat, i posiju strah među komšijama.

Zato nam je potrebno da naši izabrani predstavnici ustanu i učine Kolorado pionirom podrške regulaciji vještačke inteligencije. Moramo da pomognemo cijeloj naciji da brani svoj ustav, i baš kao što smo mnogo puta do sada bili među prvima u donošenju legislatura, moramo da pomjeramo norme građanskih prava kako bi zaštitili svoju državu od nadzora vještačkom inteligencijom i ICE-a.

Nisam dobro pročitao svoj govor, niti sam mogao da pročitam riječi na kiši. U vazduhu se osjećalo negodovanje, pojačano olujom, kroz koje nisam mogao da se probijem. Ali onda sam uzeo malo vremena da pogledam lica svih oko sebe. Među nama nije bilo moguće naći Antihrista. Umjesto toga tu je bila čvrsta mreža klimatskih, mirovnih i radničkih aktivista i zabrinutih komšija; stolara, električara, tehničara, umjetnika i muzičara; očeva i baka koji su dolazili svake sedmice da podrže svoje prijatelje i porodicu unutar zidina. Ljudi sa kojima sam tokom protesta zajedno bio gonjen dronovima i militarizovanom policijom. Ljudi koji su blokirali ulice Denvera da kažu „ne“ nadzoru i ekonomijama eksploatacije, rata i zarobljavanja.

To nisu bili ljudi koji su vjerovali, kako je nedavno rekao generalni direktor Palantira Aleks Karp – da „se mogu obogatiti na patrotizmu“. Oni znaju da nije jeftino voljeti ovu državu, njene ljude, ustav i naše slobode. Da to ponekad košta svega – novca, reputacije, možda čak i života.

Izvor: https://www.zig.art/p/my-final-message-before-im-on-an

Prevod: Semra Mahmutović

Vojskovođe u eri informacija: Palantir, Epstin i Njujork Tajms (II)