Piše: Endru Koribko

Iran, Rusija i Kina sprovode najnoviju rundu svojih godišnjih zajedničkih pomorskih vježbi u Ormuskom moreuzu, baš kada Tramp navodno razmatra da li da odobri velike vojne udare protiv Islamske Republike usred najvećeg regionalnog vojnog gomilanja SAD od rata u Iraku 2003. godine. Vremenski okvir naveo je neke posmatrače u alternativnoj medijskoj zajednici da spekulišu da su Rusija i Kina poslale neke od svojih ratnih brodova u Iran pod okriljem svojih godišnjih vježbi u pokušaju da odvrate SAD i Izrael.

Koliko god neki željeli da ovo bude istina, portparol Kremlja Dmitrij Peskov je to demantovao i rekao da su „to planirane vježbe i da su unaprijed dogovorene“. To ne znači da oni ne pomažu Iranu na druge načine, jer su se na društvenim mrežama pojavili izvještaji u kojima se navodi da su njihovi vojni avioni poslednjih nedjelja nekoliko puta posjetili Iran. Ipak, indirektno pomaganje Iranu prije potencijalnog sukoba nije isto što i direktno učešće u njemu, što nijedno od njih neće učiniti.

Bez obzira na to šta neki posmatrači alternativnih medija smatraju interesima Rusije i Kine u odnosu na Iran, presedan prošlogodišnjeg 12-dnevnog rata, kada je Iran pretvoren u nacionalni poligon za bombardovanje izraelskog vazduhoplovstva, dokazao je da oni neće rizikovati Treći svjetski rat zbog njega. Rusija takođe nije vojno intervenisala da bi pomogla „Osovini otpora“ koju predvodi Iran, posebno njenom centralnom elementu Hezbolahu. Ništa od ovoga ne bi trebalo da bude iznenađenje s obzirom na to koliko se Putin pokazao kao sklon riziku.

Na kraju krajeva, on je odobrio samo dvije nadmašene eskalacije odmazde sa ‘orešnicima’ kao odgovor na mnogo puta više ukrajinskih provokacija koje podržava Zapad, uključujući teroristički napad na Krokus u proljeće 2024. godine, pa čak i pokušaj njegovog ubistva prošlog decembra, toliko je zabrinut zbog rizika od Trećeg svjetskog rata. Stoga nikada nije bilo zamislivo da će odbaciti četiri godine opreza tokom specijalnog operacija u vjetar da rizikuje Treći svjetski rat za dobrobit bilo koje druge zemlje ako to neće učiniti ni za svoju.

To nije kritika Putina, već samo pokušaj da se skrene pažnja na to kako on nije ni čudovište, ni ludak, niti veliki genije kakvim ga njegovi neprijatelji i prijatelji doživljavaju. Putin je vrhunski pragmatičar i zato nikada neće rizikovati Treći svjetski rat zbog bilo koje druge zemlje i učiniće to samo zbog Rusije ako zaista osjeti da nema izbora. Čak i u najgorem slučaju poraza Irana i naknadne „balkanizacije“, Rusija će ipak preživjeti, i on to zna.

To ne znači da njeni interesi ne bi bili oštećeni, s obzirom na to da se Rusija oslanja na Iran kao nezamjenljivu tranzitnu državu duž svog transportnog koridora Sjever-Jug sa Indijom za obavljanje trgovine između njih, već samo da bi posljedice bile upravljive, uključujući i one bezbjednosne. Isto važi i za Kinu, koja nema nikakvog vojnog iskustva u inostranstvu od kratkog rata sa Vijetnamom 1979. godine, koji većina posmatrača smatra izgubljenim, a ni ona neće rizikovati Treći svjetski rat zbog Tajvana (barem ne još).

Pouka iz najnovijih iransko-rusko-kineskih pomorskih vježbi je da su one samo simbolična vježba, a ne dokaz strateške koordinacije između ove tri velike sile usmjerene na zajedničko odvraćanje SAD i Izraela, protiv kojih ni Rusija ni Kina ne žele da ratuju. Još jednom, te dvije sile mogu i možda već indirektno pomažu Iranu odbrambenom opremom i/ili obaveštajnim podacima, ali se neće boriti protiv SAD i Izraela ako uskoro ponovo izbije rat.

* Autor je američki politički analitičar sa sjedištem u Moskvi, specijalizovan za globalni sistemski prelazak na multipolarnost