Piše: Milena Jelić Šuntić

Onkološki pacijent. Ne u teoriji, ne u promotivnim spotovima o snazi i hrabrosti, nego u vrlo doslovnoj, medicinskoj i životnoj stvarnosti. Operisan, liječen, kontrolisan. I sada, radiolog i onkolog — ljudi koje smatram vrhovnim autoritetima za moje zdravlje — zaključe da treba da uradim magnetnu rezonancu.

Kako sam samo bila optimistična.

Ali, našem zdravstvenom sistemu, moje zdravlje je očigledno složenije administrativno nego medicinski. Uputi postoje, nalazi postoje, specijalisti postoje, ali to je tek početak avanture. Dokumentacija ide na konzilijum, odred gotovo mitskog statusa, gdje se ne odlučuje samo o pregledima nego, čini se, i o sudbini, kosmičkom balansu i opštem poretku stvari.

I onda obrt dostojan najboljih satira — dokumentacija se vraća. Ne zato što su ljekari promijenili mišljenje. Ne zato što pregled nije potreban. Nego zato što nedostaje mamografija. Pregled koji niko od mojih ljekara nije tražio. Pregled koji se, u ovom kontekstu, pojavljuje kao administrativni deus ex machina: iz vedra neba, bez objašnjenja, ali s punom snagom birokratskog autoriteta.

U tom trenutku shvatite važnu lekciju o sistemu: vaše liječenje je timski sport, samo što u timu ne igraju nužno oni koje ste očekivali. Radiolog i onkolog mogu da predlažu, medicina može da sugeriše, ali konačna istina često leži negdje između pravilnika, interne prakse i procjene nekoga ko vas nikada nije ni vidio.
Posebna čar leži u javnom diskursu.

Dok ja skupljam papire i pokušavam da dokažem da mi pregled koji su tražili ljekari zaista treba, slušam kako nadležni s ponosom govore o napretku, dostupnosti i posvećenosti pacijentu.

Čovjek bi, slušajući te izjave, pomislio da živimo u zdravstvenom raju, u zemlji koja je nadmašila i mnogo bogatije i uređenije sisteme. U praksi, međutim, osjećaj je više kao da učestvujete u birokratskom rijalitiju, gdje svaka epizoda donosi novo, neočekivano pravilo.

Ironija je gotovo umjetnička: sistem vas glasno i neumorno poziva na prevenciju, na odgovornost prema sopstvenom zdravlju, na redovne kontrole. A kada, kao onkološki pacijent, pokušate da obavite pregled koji je procijenjen kao medicinski opravdan, dobijete podsjetnik da je prava dijagnoza ovog sistema — hronični nedostatak logike.

Jer ovdje bolest nije jedina prepreka. Kod nas je to gotovo uvijek i sistem koji bi trebalo da vas liječi.

Napomena: Tekst je izvorno objavljen na autorkinoj FB stranici. Ovdje ga prenosimo uz autorkinu saglasnost