Autor: Huan Sebastijan Pinto

ICE (United States Immigration And Customs Enforcement – Služba SAD za sprovođenje imigracije i carina) vraća kući hibridno ratovanje i teror koji smo odnijeli u Gazu. Vrijeme je da naučimo odakle ono dolazi, kako funkcioniše, ko ga omogućuje, i kako da se borimo protiv njega.

I) Manifestovanje sudbine

Bilo je vrelo junsko jutro kada sam se probudio, neodmoren, na zvuk smećare ispod prozora i poruke od novinara Njujork Tajmsa:

„Hej, jesi li negdje u blizini danas popodne?“

Prošlo je četiri mjeseca otkad sam počeo da govorim o opasnostima vojne tehnologije vještačke inteligencije i o svom iskustvu u kompaniji za nadzor Palantir, što me je dovelo do gubitka posla, mnogo publiciteta i mnogih neprospavanih noći. Zakazao sam sastanak i nastavio sa svojim jutrom.

Kada sam otvorio društvene mreže dočekalo me je iznenađenje. Tajms je upravo objavio intervju sa Piterom Tilom, jednim od najbogatijih ljudi na svijetu i ko-osnivačem Palantira, u kom je on preispitivao vrijednost ljudskog života, branio rad Palantira, i nagađao ko bi mogao da bude Antihrist. „U našem svijetu, vjerovatnije je da budeš Greta Tunberg,“ rekao je novinaru Rosu Dutatu.

Odmah sam počeo da mislim o tome kako bih mogao da provociram ovakve narative svojom kolumnom, ili da ih potpuno izbjegavam. Želio sam da objasnim publici Tajmsa, jasno i bez zastrašivanja, kako funkcionišu tehnologije vještačke inteligencije za targetiranje i da ohrabrim ljude da se zaštite od nadzora vještačkom inteligencijom tako što će podržati državne i lokalne regulative. Ali najvažnije od svega, poželio sam da objelodanim vezu između Palantirovog alata koji koristi ICE i onog koji koristi IDF u Gazi: ISTAR tehnologiju (Inteligenece, Surveilance, Targeted Aquisiton and Reconnaissance – Inteligencija, nadzor, ciljano dobavljanje i izviđanje), alata vještačke inteligencije koji u ratu prikupljaju i zloupotrebljava podatke o ljudima.

Na zahtjev novinara, poslednjih par sedmica sam proveo radeći riskantan posao okupljanja više bivših zaposlenih Palantira spremnih da zvanično progovore i u sastancima sa nekim od vrhunskih svjetskih eksperata u oblasti rata vještačkom inteligencijom i dezinformacijama voljnim da doprinesu našim tvrdnjama. Ali taj plan se srušio kasnije tokom poslijepodneva kada sam pozivom ljubazno obavješten da grupna kolumna na kojoj smo radili neće biti objavljena u dogledno vrijeme.

„Još uvijek ne mislimo da je priča dovoljno velika“, nakon nekoliko sedmica pregovaranja rekao mi je moj kontakt u Tajmsu. „Želimo da sačekamo dok još ljudi progovori.“

U nedjeljama koje su slijedile, dok su se naše konverzacije gasile, a niko drugi nije istupio, ove novine su nastavile da daju prostor rukovodstvu Palantira, objavljujući izdašne intervjue sa izvršnim direktorom Šijamom Sankarom – ozloglašenim huškačem na rat sa Kinom, a kasnije i sa generalnim direktorom Aleksom Karpom. U uznemiravajućem nastupu na Tajmsovom DilBuk samitu, vrijeđao je njihove novinare, branio vansudske napade dronovima, i nazivao svoje kritičare „ekstremno lijevim ili ekstremno desnim idiotima.“ Uprkos svemu, urednički odbor Tajmsa se sada zalaže za povećanje troškova za vojsku dok nastavlja da naglašava nasilne svjetonazore ovih ljudi – što znači još mnogo miliona za Palantir, i to sve rade dok predsjednik Udruženja načelnika štabova sugeriše da ćemo vidjeti više primjene vojne sile u američkim komšilucima i dok Ministarstvo odbrane naziva vještačku inteligenciju „sledećim američkim manifestovanjem sudbine“.

Moje razočarenje se tokom narednih sedmica brzo pretvorilo u uzbunu, dok sam svjedočio kako Amerikanci u gradovima širom zemlje postaju sve više podvrgnuti budnom oku nadzora vještačkom inteligencijom i dronovima, uključujući Denver, Los Anđeles i Čikago, dok imaju minimalnu svijest o tome kako ovi sistemi funkcionišu – često u tajnosti i bez demokratskog odobrenja. Kako Frančeska Brija, počasna profesorka na Univerzitetu Koledž London, prikazuje u svom projektu Autoritarna Gomila, duboka mreža oligarha, kapitala i digitalnih sistema pod paravanom vještačke inteligencije i automatizacije zauzima našu infrastrukturu za demokratiju. Do ove tačke su nas doveli neuspjesi tradicionalnih medija i naših izabranih predstavnika da preispitaju narative kompanija i rukovodilaca Silikonske doline.

Međutim, trebalo mi je još neko vrijeme da shvatim kako postoji značajnija struja koja povezuje Palantir I Njujork Tajms, koja takođe uključuje priču o Džefriju Epstinu i njegovu ključnu ulogu u ranom razvoju ekonomije nadzora pod kojom danas svi živimo. Ove konekcije imaju veze sa velikim biznisima nadzora masa i hibridnog ratovanja, kao i načinom na koji naši mediji i ekosistemi podataka diktiraju koji narativi traju, a koji se zaboravljaju, ko će biti slavljen a ko kenselovan, i eventualno, ko će da živi a ko će da umre.

II) Lanci ubijanja i hibridne operacije

Nekada sam bio pripovjedač u industriji vještačke inteligencije. Ova uloga, neobična u trenutku kada sam počeo, sada se smatra jednom od najtraženijih na tržištu vještačke inteligencije i uključuje korišćenje pisanja, dizajna, i multimedije da se objasni i proda tehnologija u nastajanju. Sa ovakvim kapacitetom, moj posao u Palantiru me doveo do nečega što nikad neću zaboraviti – grube „vještine“ pravljenja dijagrama ISTAR sistema, poznatih i kao „lanaca ubijanja“ vještačkom inteligencijom. Ovi tehnički crteži, napravljeni sa OV-1 dijagramima u Pentagonu, prenose kako se ISTAR alati – poput dronova, satelita, stanica na zemlji, i komandnih centara, objedinjuju da donose odluke korišćenjem vještačke inteligencije, uključujući i odlučivanje koga ubiti i kako ga ubiti.

Ono što sam shvatio dok sam pravio ove dijagrame, međutim, je da dronovi i fizičko oružje govore samo dio priče. Kada se vojske oslanjaju na toliko podataka i automatizaciju, najvažniji prioritet brzo postaje uspostavljanje sveobuhvatnih mreža za nadzor. Trud da se svijet mapira kroz satelite, dronove, i informacije – s ciljem da se pronađu mete i predvide ishodi – eventualno dovodi do nadzora i mapiranja onoga što vojska naziva „kognitivni domen“. Ovo podrazumjeva tretiranje javnog mišljenja, društvenih mreža, uticaja i reputacije kao da je samo bojno polje. Kako to govore eksperti na temu digitalnog ratovanja P.V. Singer i Emerson Bruking u svojoj knjizi Rat Lajkovima:

„Zbog toga se na ovom bojnom polju ‘moć’ mjeri, ne fizičkom snagom ili visoko-tehnološkim mašinama, već komandovanjem pažnjom. Rezultat je trka fiziološke i algoritamske manipulacije…

Vaša online pažnja i ponašanje su tako mete i naoružanje u beskrajnoj seriji okršaja.“

Kao rezultat, internet je postao mjesto gdje se odvijaju stvarni ratovi sa smrtnim posljedicama. Danas, tvit može da odredi metu za napad dronom, i na drugoj strani svijeta ubije civile. Takođe može da isprazni cijeli grad, kao što je Tramp uradio u junu kada je, nakon prijetnje bombardovanjem koje se nikad nije desilo, doveo Teheran u haos zbog evakuacije. Sada kada je internet ratna zona, uspjeh u dobroj mjeri zavisi od sposobnosi pojedinca da upravlja sa moći informacija da obmanu, dezinformišu ili zastraše svoje neprijatelje.

Palantir je, kao velika platforma sa podacima koja je povezana sa CIA i stranim obavještajnim službama, najvjerovatnije bio centrala za vođenje ove vrste ratovanja – gdje nacionalne države pokušavaju da pobijede ne samo korišćenjem konvencionalnog oružja, već zloupotrebom podataka i uticaja za prikrivene „hibridne“ operacije. Rukovodioci Palantira ovo razumiju bolje nego bilo ko drugi. „Primarni način za stvaranje mira na ovom svijetu je da zastrašujemo svoje protivnike kada se bude, kada idu u krevet, kada se sastaju sa svojim ljubavnicama“, rekao je Aleks Karp. „Najefikasniji način za društvenu promjenu je: ponizi svog neprijatelja i učini ga siromašnim.“

Ove Karpove izjave se odnose na načine „izlaženja na kraj“ sa nekim bez potrebe da mu se stavlja kuršum u glavu, na vrste hibridnih operacija koje su omogućene eksploatacijom ličnih podataka za kombinaciju obavještajnih i ratnih operacija. Beskrajne količine podataka kojima hranimo internet – o svojim životima, kretanju, odnosima i svojim planovima, mogu biti iskorišćene protiv nas na načine koje možda ne možemo ni da zamislimo. U interesu mnogih defanzivnih tehnoloških kompanija poput Palantira je da pomognu svojim klijentima da smišljaju sve surovije načine da to rade.

Projekti sa karakteristikama „iregularnih“ komponenti hibridnih operacija uključuju predlog Palantira sa HBGeri da pomogne Banci Amerike da diskredituje novinara Glena Grinvalda, kao i dodatne kompleksne obavještajne i pravne operacije poput Operacije Irsko Doviđenja, gdje je ICE planirala da hapsi imigrante koji su preko južne granice dobrovoljno napuštali državu kako bi putovali kući za praznike.

Drugi primjer hibridnih operacija koje uključuju alate Palantira su Operacija Smrt iz 2024, gdje su pejdžeri iskorišćeni kako bi daljinski bombardovali navodne operativce Hezbolaha u Siriji i Libanu. Tokom operacije su eksplodirali telefoni širom Sirije i Libana koji su ubili 32 ljudi i ranili više od 3000 drugih, čak i u njihovim porodičnim kućama. Dvoje djece je preminulo i više od 500 ljudi je završilo sa ozbiljnim povredama očiju. „Takvi napadi treba da se karakterišu kao ratni zločini ubijanja, napadanja civila, i sprovođenja nediskriminišućih napada, uključujući i narušavanje prava na život,“ rekli su tada eksperti UN-a. „Ratni zločin je takođe sprovođenje nasilja kome je cilj da širi teror među civilima…

Klima straha sada prožima svakodnevni život u Libanu.“

Zloupotreba podataka kroz ISTAR se često ne može razlikovati od terorizma, bilo da je iskorišćena da se sprovede direktan „kinetički“ napad dronom ili složeni „hibridni“ napad.

www.zig.art

Prevod: Semra Mahmutović