Centar za građansko obrazovanje (CGO) na Međunarodni dan žena i đevojaka u nauci – 11. februar – podsjeća na značajne uspjehe crnogorskih naučnica, ali i da je u Crnoj Gori i dalje neophodna institucionalna podrška i prepoznavanje njihovog doprinosa.

Na 55. zasijedanju Komisije Ujedinjenih nacija za status žena, održanom 14. marta 2011. godine, usvojen je izvještaj sa zaključcima o pristupu i učešću žena i đevojaka u obrazovanju, nauci i tehnologiji, kao i o unapređenju ravnopravnosti žena u zapošljavanju i radnim uslovima u tim oblastima. Ovi zaključci bili su osnov za proces koji će rezultirati proglašenjem Međunarodnog dana žena i đevojaka u nauci, Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija usvojenom 22. decembra 2015. godine.

Osim promovisanja uspjeha žena i đevojaka u nauci, obilježavanje ovog datuma ima za cilj jačanje svijesti o postojanju rodnih nejednakosti u nauci i tehnologiji, kao i podsticanje konkretnih mjera za uklanjanje barijera koje ženama i đevojkama otežavaju uključivanje, napredovanje i ostvarivanje uspjeha u naučnim karijerama. Iako njihov rad kroz istoriju često nije vrednovan jednako kao rad njihovih muških kolega, koji su nerijetko i prisvajali zasluge rada naučnica, žene su nauci dale nemjerljiv doprinos.

Marija Kiri, koja je otkrila dva nova hemijska elementa – polonijum i radijum, postavila je temelje novog naučnog polja radioaktivnosti. Prva je žena dobitnica Nobelove nagrade, ali i prva i jedina osoba koja je nagrađena Nobelovom nagradom za dvije različite oblasti – fiziku i hemiju. U vrijeme kada su ženama akademske karijere bile gotovo nedostižne, postala je i prva profesorica na Sorboni.

Sličnu borbu vodile su i Rozalind Frenklin, čiji je doprinos bio ključan za otkriće strukture DNK, Ada Laveles, prva programerka u istoriji, Ketrin Džonson, matematičarka NASA-e zaslužna za uspješne svemirske misije, kao i Tu Joujou, dobitnica Nobelove nagrade za razvoj lijeka protiv malarije. Njihovi doprinosi ne samo da su prevazišli patrijarhalne okvire, već su trajno oblikovali svijet u kojem živimo. 

Crna Gora se može ponositi svojim naučnicama, poput Snežane Vuksanović i Snežane Dragićević, koje su otkrile novu biljnu vrstu u Štitarima, nazvanu Petrolamium crnojevicii, čime su dale važan doprinos crnogorskoj i svjetskoj nauci. No, iako su se ove naše naučnice našle među kandidatkinjama za Trinaestojulsku nagradu, najviše državno priznanje, žiri im ovu nagradu nije dodijelio. Nagradu je dobio Bećir Vuković za knjigu koja u trenutku dodjele formalno nije ni postojala, a čijim se okolnostima danas bavi tužilaštvo. Ovakva odluka poslala je snažnu demotivišuću poruku ne samo naučnicama, već đevojkama koje tek započinju ili planiraju svoju naučnu karijeru.

Paradoksalno, ni najviša naučna institucija u državi – Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) – ne prepoznaje dovoljno senzibiliteta za otvaranje prostora ženama u nauci. U društvu koje je i dalje duboko patrijarhalno, rodna neizbalansiranost u CANU, đe su samo tri žene među 38 redovnih i vanrednih članova znači da naučnice imaju višestruko manje šansi da postanu članice Akademije u odnosu na njihove muške kolege. Na primjer, Svetlana Kana Radević, istaknuta crnogorska arhitektinja, nikada nije izabrana za akademkinju CANU (iako jeste bila dio Odbora za likovne umjetnosti CANU) uprkos nespornoj vrijednosti njenog stvaralaštva i uticaja na arhitekturu u Crnoj Gori i regionu.

Podsjećamo da je CGO, u decembru 2025. godine, Ženskom klubu Skupštine Crne Gore predložio da iz budžeta CANU za 2026. preusmjeri 500.000 eura za Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, kao podršku mladim naučnicima i naučnicama za istraživačke projekte. Žalimo što poslanice u Skupštini Crne Gore nijesu podržale ovu inicijativu.

Izražavamo nadu da će Crna Gora postati društvo istinske meritokratije, u kojem će naučnice imati jednake šanse kao njihove kolege, i đe nagrade i priznanja neće biti rezervisani samo za politički ili ideološki podobne muškarce.

Sara Čabarkapa, koordinatorka programa Aktivno građanstvo

Centar za građansko obrazovanje (CGO)