Kanadski premijer Mark Karni (Mark Carney) je održao 20.01 govor na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, koji je dočekan ovacijama i koji je precizno i nadasve hrabro secirao stanje svijeta, te ponudio konkretna rješenja za njegovu zemlju, ali i za druge. Ovaj govor sigurno će ući u anale i preporučujemo ga svima koji su zgroženi i zabrinuti onim što proživljavamo na globalnom planu.

Zadovoljstvo je, i dužnost, biti s vama u ovoj prekretnici za Kanadu i za svijet.

Danas ću govoriti o raspadu svjetskog poretka, kraju jedne lijepe priče i početku brutalne stvarnosti u kojoj geopolitika velikih sila nije podložna nikakvim ograničenjima.

Ali također vam tvrdim da druge zemlje, posebice srednje sile poput Kanade, nisu bespomoćne. One imaju sposobnost izgraditi novi poredak koji utjelovljuje naše vrijednosti, poput poštovanja ljudskih prava, održivog razvoja, solidarnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta država.

Moć onih s manje moći počinje s iskrenošću. Svakoga dana podsjećamo se da živimo u eri rivalstva velikih sila. Da poredak utemeljen na pravilima blijedi. Da jaki čine što mogu, a slabi trpe što moraju.

Ovaj Tukididov aforizam predstavlja se kao neizbježan – prirodna logika međunarodnih odnosa koja se ponovno nameće. I suočene s tom logikom, zemlje imaju snažnu tendenciju da se uklope kako bi se snašle. Da se prilagode. Da izbjegavaju probleme. Da se nadaju kako će poslušnost kupiti sigurnost. Neće.

Koje su dakle naše opcije?

Godine 1978. češki disident Václav Havel napisao je esej pod nazivom Moć nemoćnih. U njemu je postavio jednostavno pitanje: kako se komunistički sustav održavao?

Njegov je odgovor započeo s trgovcem voćem i povrćem. Svako jutro ovaj trgovac u izlog bi stavi natpis: “Proleteri svih zemalja, ujedinite se!” On u to ne vjeruje. Nitko u to ne vjeruje. Ali on svejedno postavlja taj natpis, kako bi izbjegao nevolje, pokazao pokornost, kako bi se snašao. I budući da svaki trgovac u svakoj ulici čini isto, sustav opstaje. Ne samo nasiljem, već i sudjelovanjem običnih ljudi u ritualima za koje privatno znaju da su lažni.

Havel je to nazvao “životom u laži”. Moć sustava ne proizlazi iz njegove istine, već iz spremnosti svih da se ponašaju kao da je istina. A njegova krhkost proizlazi iz istog izvora: kada samo jedna osoba prestane glumiti — kada trgovac voćem i povrćem ukloni svoju ploču — iluzija počinje pucati.

Vrijeme je da tvrtke i zemlje uklone svoje natpise.

Desetljećima su zemlje poput Kanade prosperirale pod onim što smo nazivali međunarodnim poretkom utemeljenim na pravilima. Pridružili smo se njegovim institucijama, hvalili njegova načela i imali koristi od njegove predvidljivosti. Pod njegovom zaštitom mogli smo provoditi vanjsku politiku utemeljenu na vrijednostima.

Znali smo da je priča o međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima djelomično neistinita. Da će se najjači izuzeti kada im to odgovara. Da su se trgovinska pravila provodila asimetrično. I da se međunarodno pravo primjenjivalo s različitim stupnjem strogosti ovisno o identitetu optuženika ili žrtve.

Ta fikcija bila je korisna, a američka hegemonija, posebice, pomogla je osigurati javna dobra: otvorene pomorske puteve, stabilan financijski sustav, kolektivnu sigurnost i potporu okvirima za rješavanje sporova.

Stoga smo stavili natpis u izlog. Sudjelovali smo u ritualima. I uglavnom izbjegavali isticati na jaz između retorike i stvarnosti.

Ovaj dogovor više ne funkcionira.

Dozvolite da budem izravan: nalazimo se usred raskida, a ne prijelaznog perioda.

U proteklih dvadeset godina niz kriza u financijama, zdravstvu, energetici i geopolitici razotkrio je rizike ekstremne globalne integracije. U novije vrijeme, velike sile počele su koristiti ekonomsku integraciju kao oružje. Carine kao polugu utjecaja. Financijsku infrastrukturu kao sredstvo prisile. Lanac opskrbe kao ranjivost koju treba iskoristiti.

Ne možete “živjeti u laži” o obostranoj koristi kroz integraciju kada integracija postane izvor vaše podređenosti.

Multilateralne institucije na koje su se srednje sile oslanjale – Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Ujedinjeni narodi (UN), Konferencija stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COP) – arhitektura kolektivnog rješavanja problema – znatno su oslabjele.

Kao rezultat toga, mnoge zemlje izvlače iste zaključke. Moraju razviti veću stratešku autonomiju: u energetici, prehrani, ključnim mineralima, financijama i lancima opskrbe.

Taj je poriv razumljiv. Zemlja koja se ne može sama prehraniti, opskrbiti gorivom ili obraniti ima malo opcija. Kada vas pravila više ne štite, morate se sami zaštititi. No, budimo realni i jasno vidimo kamo to vodi. Svijet tvrđava bit će siromašniji, krhkiji i manje održiv.

I postoji još jedna istina: ako velike sile napuste čak i privid pravila i vrijednosti radi neometanog ostvarivanja svoje moći i interesa, dobici od “transakcionalizma” postaju teže ponovljivi. Hegemoni ne mogu neprestano monetizirati svoje odnose. Saveznici će se diverzificirati kako bi se zaštitili od neizvjesnosti. Kupit će osiguranje. Povećavati opcije. Time se obnavlja suverenitet – suverenitet koji je nekada bio utemeljen na pravilima, ali će sve više biti utemeljen na sposobnosti da se izdrži pritisak.

Kao što sam rekao, takvo klasično upravljanje rizikom ima svoju cijenu, ali tu cijenu strateške autonomije, suvereniteta, također je moguće podijeliti. Kolektivna ulaganja u otpornost jeftinija su od toga da svatko gradi vlastitu tvrđavu. Zajednički standardi smanjuju fragmentaciju. Komplementarnosti donose pozitivan zbir.

Pitanje za srednje sile, poput Kanade, nije hoćemo li se prilagoditi ovoj novoj stvarnosti. Moramo. Pitanje je hoćemo li se prilagoditi jednostavnim podizanjem viših zidova – ili možemo li učiniti nešto ambicioznije.

Kanada je bila među prvima koji su se probudili, što nas je navelo da temeljito promijenimo naš strateški stav. Kanađani znaju da naša stara, udobna pretpostavka da nam geografski položaj i članstva u saveziima automatski donose prosperitet i sigurnost više ne vrijedi.

Naš novi pristup temelji se na onome što je Alexander Stubb nazvao “realizmom utemeljenim na vrijednostima” – ili, drugim riječima, cilj nam je biti principijelni i pragmatični. Principijelni u našoj predanosti temeljnim vrijednostima: suverenitetu i teritorijalnom integritetu, zabrani uporabe sile osim kada je to skladu s Poveljom UN-a, poštivanju ljudskih prava.

Pragmatični u prepoznavanju da je napredak često postepen, da se interesi razlikuju, da ne dijeli svaki partner naše vrijednosti. Angažiramo se široko, strateški, otvorenih očiju. Aktivno se suočavamo sa svijetom kakav jest i ne čekamo svijet kakav bismo željeli da jest.

Kanada kalibrira naše odnose tako da njihova dubina odražava naše vrijednosti. Prioritet dajemo širokom angažmanu kako bismo maksimizirali naš utjecaj, s obzirom na promjenjivost svjetskog poretka, rizike koje to nosi i uloge u onome što slijedi.

Više se ne oslanjamo samo na snagu naših vrijednosti, već i na vrijednost naše snage.

Tu snagu gradimo kod kuće.

Otkako je moja vlada preuzela dužnost, smanjili smo poreze na dohodak, kapitalnu dobit i poslovna ulaganja, uklonili sve savezne prepreke međuprovincijskoj trgovini i ubrzavamo ulaganje od bilijun dolara u energiju, umjetnu inteligenciju, ključne minerale, nove trgovačke koridore i još mnogo toga.

Udvostručit ćemo naša izdvajanja za obranu do 2030. i činimo to na načine koji jačaju naše domaće industrije.

Ubrzano se diverzificiramo u inozemstvu. Postigli smo sveobuhvatno strateško partnerstvo s Europskom unijom, uključujući pristupanje SAFE-u, europskom sustavu nabave obrambenih sredstava. U posljednjih šest mjeseci potpisali smo još dvanaest sporazuma o trgovini i sigurnosti na četiri kontinenta. U proteklih nekoliko dana sklopili smo nova strateška partnerstva s Kinom i Katarom. Pregovaramo o sporazumima o slobodnoj trgovini s Indijom, ASEAN-om, Tajlandom, Filipinima i Mercosurom.

Kako bismo pomogli u rješavanju globalnih problema, zagovaramo varijabilnu geometriju – različite koalicije za različita pitanja, temeljene na vrijednostima i interesima.

Što se tiče Ukrajine, ključni smo član Koalicije voljnih i jedan od najvećih doprinosa po stanovniku njezinim obrani i sigurnosti.

Što se tiče suvereniteta nad Arktikom, čvrsto stojimo uz Grenland i Dansku te u potpunosti podržavamo njihovo jedinstveno pravo da sami odrede budućnost Grenlanda. Naša predanost članku 5. je nepokolebljiva.

Radimo s našim saveznicima iz NATO-a (uključujući nordijsko-baltijsku osmicu) na daljnjem osiguravanju sjevernog i zapadnog boka saveza, uključujući dosad najveća ulaganja u prekomorske radare, podmornice, zrakoplove i raspoređivanje vojnika na terenu. Kanada se snažno protivi carinama zbog Grenlanda i poziva na usmjerene razgovore kako bi se postigli zajednički ciljevi sigurnosti i prosperiteta za Arktik.

Što se tiče plurilateralne trgovine, zagovaramo napore za izgradnju mosta između Transpacifičkog partnerstva i Europske unije, stvarajući novi trgovinski blok od 1,5 milijardi ljudi.

Što se tiče kritičnih minerala, formiramo klubove kupaca utemeljene u G7 kako bi se svijet mogao diverzificirati spram koncentriranog opskrbnog lanca.

Što se tiče umjetne inteligencije, surađujemo s demokracijama istomišljenicima kako bismo osigurali da na kraju ne budemo prisiljeni birati između hegemonista i hiperskalera.

Ovo nije naivni multilateralizam. Niti se oslanja na oslabljene institucije. Radi se o izgradnji koalicija koje funkcioniraju, pitanje po pitanje, s partnerima koji dijele dovoljno zajedničkog terena za zajedničko djelovanje. U nekim slučajevima to će biti velika većina nacija.

I stvara gustu mreža veza kroz trgovinu, ulaganja i kulturu, na koju se možemo osloniti za buduće izazove i prilike.

Srednje sile moraju djelovati zajedno jer ako niste za stolom, na jelovniku ste.

Velike sile mogu si priuštiti da djeluju same. One imaju velika tržišta, vojni kapacitet i moć da diktiraju uvjete. Srednje sile to nemaju. Ali kada pregovaramo samo bilateralno s hegemonom, pregovaramo iz slabosti. Prihvaćamo ono što nam se nudi. Natječemo se jedna s drugom tko će biti najpristupačniji.

To nije suverenitet. To je performativni suverenitet uz prihvaćanje podređenosti.

U svijetu rivalstva velikih sila, zemlje koje su između imaju izbor: natjecati se jedna s drugom za naklonost ili se udružiti kako bi stvorile “treći put” u smislu utjecaja.

Ne bismo smjeli dopustiti da nas uspon tvrde sile zaslijepi pa da ne vidimo činjenicu da će moć legitimiteta, integriteta i pravila ostati snažna — ako odlučimo zajedno njome upravljati.

Što me vraća na Havela.

Što bi značilo da srednje sile “žive u istini”?

To znači nazvati stvarnost svojim imenom. Prestanimo prizivati “međunarodni poredak utemeljen na pravilima” kao da još uvijek funkcionira kako je oglašavano. Nazovimo sustav onim što jest: razdobljem intenziviranja rivalstva velikih sila, u kojem najmoćniji slijede svoje interese koristeći ekonomsku integraciju kao oružje prisile.

To znači djelovati dosljedno. Primjenjivati iste standarde na saveznike i suparnike. Kada srednje sile kritiziraju ekonomsko zastrašivanje s jedne strane, ali šute kada dolazi s druge, samo držimo natpis u izlogu.

To znači graditi ono u što tvrdimo da vjerujemo. Umjesto da čekamo obnovu starog poretka, stvorite institucije i sporazume koji funkcioniraju kako je opisano.

A to znači i smanjenje one vrste utjecaja koji omogućuje prisilu. Izgradnja snažnog domaćeg gospodarstva uvijek bi trebala biti prioritet svake vlade. Međunarodna diverzifikacija nije samo ekonomska razboritost; ona je materijalna osnova za poštenu vanjsku politiku. Zemlje stječu pravo na principijelne stavove tako što smanjuju svoju ranjivost na odmazdu.

Kanada ima ono što svijet želi. Mi smo energetska supersila. Posjedujemo ogromne rezerve ključnih minerala. Imamo najobrazovanije stanovništvo na svijetu. Naši mirovinski fondovi među najvećim su i najsuvremenijim ulagačima na svijetu. Imamo kapital, talent i vladu s ogromnim fiskalnim kapacitetom da djeluje odlučno.

I imamo vrijednosti kojima mnogi drugi teže.

Kanada je pluralističko društvo koje funkcionira. Naše javno mnijenje je glasno, raznoliko i slobodno. Kanađani ostaju predani održivosti. Mi smo stabilan, pouzdan partner – u svijetu koji je sve osim toga – partner koji gradi i cijeni dugoročne odnose.

Kanada ima još nešto: prepoznavanje onoga što se događa i odlučnost da se djeluje u skladu s tim. Razumijemo da ovaj prekid zahtijeva više od prilagodbe. Zahtijeva iskrenost o svijetu kakav jest.

Uklanjamo natpis iz izloga.

Stari poredak neće se vratiti. Ne bismo ga trebali žalovati. Nostalgija nije strategija.

Ali iz ovog rascjepa možemo izgraditi nešto bolje, jače i pravednije.

To je zadatak srednjih sila, koje imaju najviše za izgubiti u svijetu tvrđava i najviše za dobiti u svijetu istinske suradnje.

Moćni imaju svoju moć. Ali i mi imamo nešto – sposobnost da prestanemo glumiti, da nazovemo stvari pravim imenom, da gradimo svoju snagu kod kuće i da djelujemo zajedno.

To je put Kanade. Biramo ga otvoreno i samouvjereno.

I taj put je širom otvoren svakoj zemlji koja je spremna poći s nama.

digitalnademokracija.com