Javlja: Crnogorsko društvo ekologa

Najnoviji regionalni izvještaj Stanje balkanskih rijeka 2025 pokazuje da Balkan ubrzano gubi ono po čemu je jedinstven u Evropi, a to su velike, očuvane i slobodnotekuće rijeke. Prema podacima, u posljednjih 13 godina izgubljeno je gotovo 2.500 kilometara prirodnih riječnih tokova, dok je udio gotovo netaknutih rijeka pao sa 30% u 2012. na svega 23% danas.

Istraživanje je obuhvatilo više od 83.000 kilometara rijeka u 11 balkanskih zemalja, uključujući i Crnu Goru, i predstavlja prvo uporedivo regionalno sagledavanje stanja rijeka u više od jedne decenije.

Glavni uzroci degradacije rijeka su:

•              izgradnja hidroelektrana i akumulacija,

•              zahvatanje vode,

•              vađenje šljunka i sedimenta,

•              infrastrukturni zahvati i regulacije korita.

Posebno su pogođene veće rijeke, dok su manji planinski vodotoci još uvijek u boljem stanju, iako se pritisci i na njih brzo šire.

Uprkos negativnim trendovima, izvještaj ističe i pozitivne primjere. Oko 900 kilometara rijeka u regionu sačuvano je zahvaljujući građanskom aktivizmu, obustavljanju štetnih projekata i proglašenju zaštićenih područja. Najznačajniji primjer je proglašenje Nacionalnog parka „Divlja rijeka Vjosa“ u Albaniji.

Crna Gora predstavlja izuzetan slučaj u evropskom kontekstu, jer i dalje posjeduje neke od najnetaknutijih riječnih slivova na kontinentu, uključujući Taru i Moraču, koji čine ekološku kičmu ne samo države već i šireg regiona. Međutim, uprkos ustavnom statusu ekološke države, podaci iz izvještaja ukazuju na rastuće pritiske na ove sisteme, prvenstveno kroz planove za nove hidroenergetske projekte, nelegalnu eksploataciju šljunka i sve intenzivnije infrastrukturne zahvate.

Autori izvještaja upozoravaju da se Balkan i dalje izdvaja kao posljednje veliko uporište prirodnih rijeka u Evropi, ali da se prostor za njihovu zaštitu brzo sužava.

Na osnovu nalaza, upućen je poziv Vladama i donosiocima odluka da:

•              sistemski zaštite preostale očuvane rijeke,

•              zaustave dalju izgradnju destruktivnih hidroenergetskih projekata,

•              uspostave redovan i usklađen monitoring rijeka,

•              saniraju već oštećene vodotoke kroz mjere obnove prirodnih ekosistema.