Volasova linija (engl. Wallace Line) je jedna od najpoznatijih i najimpresivnijih biogeografskih granica na svijetu. Predstavlja nevidljivu, ali vrlo oštru granicu između dvije potpuno različite životinjske zajednice — azijske i australske.

Ovu liniju otkrio je britanski prirodoslovac Alfred Rasel Volas, koji je nezavisno o Darvinu došao do teorije evolucije putem prirodne selekcije. On je liniju primijetio tokom svojih putovanja po Malajskom arhipelagu između 1854. i 1862. godine.

Linija prolazi Lombokovim tjesnacom između Balija (zapadno) i Lomboka (istočno) — udaljenost samo ~35 km! – zatim ide sjeverno kroz Makasarski tjesnac između Bornea (Kalimantana) i Sulavesija (Celebesa), dalje se proteže jugoistično od Mindana (Filipini) prema Tihom okeanu.

Glavni razlog oštre podijeljenosti na tako malim udaljenostima su duboki okeanski rovovi i činjenica da su tokom ledenih doba (kada je more bilo 120 m niže): zapadna strana (Sunda polica) → Bali, Java, Sumatra, Borneo bili spojeni u jednu veliku kopnenu masu sa kopnenom Azijom, dok istočna strana (Sahul polica) → Australija, Nova Gvineja i neka manja ostrva bila spojena, ali nikada spojena sa Sunda policom.

Između njih postoji vrlo duboko more (Lombok i Makasar tjesnac) koje nikada nije presušilo — čak ni u najjačim ledenim dobima. To je stvorilo milionske godine izolacije.

Mnoge tropske ribe koralnih grebena bukvalno ne prelaze tu liniju ni za 10 miliona godina.

Većina vrsta albatrosa, burnjaka i drugih morskih ptica Južnog okeana praktično nikada ne prelazi tu liniju ka sjeveru, čak i kada lete hiljade kilometara.

U Africi gotovo da nema dokaza da su žirafe ili lavovi ikada prirodno živjeli znatno severnije od te zone u istorijsko doba.

Volasova linija nije samo zanimljiva činjenica — ona je živi dokaz kako geološka istorija (ploče, ledena doba) oblikuje evoluciju, te kako izolacija dovodi do potpuno različitih vrsta na vrlo malim udaljenostima.