Piše: Endru Koribko*

Bilo je zapanjujuće uspješno i vjerovatno će poslužiti da primora ostatak hemisfere na stratešku kapitulaciju pred SAD.

SAD su u subotu ujutru pokrenule polučasovnu „specijalnu vojnu operaciju“ u Venecueli, koja je kulminirala hapšenjem predsjednika Nikolasa Madura od strane Delta Forsa. Bombardovano je nekoliko vojnih lokacija, američki helikopteri su slobodno letjeli iznad Karakasa u nadrealnom prikazu američke vazdušne nadmoći, a navodno nije bilo američkih žrtava. Američka „specijalna vojna operacija“ je stoga bila zapanjujući uspjeh, bez obzira na nečije lično mišljenje o tome.

Evo pet zaključaka u vezi sa ovim događajem:

1. Veliki strateški cilj SAD je izgradnja ‘Tvrđave Amerika’

Ovdje je ocijenjeno da je prioritet Zapadne hemisfere u Strategiji nacionalne bezbjednosti u suštini izgradnja ‘Tvrđave Amerika’, što se odnosi na obnavljanje hegemonije SAD nad Amerikama kako bi preživele, pa čak i napredovale ako izgube kontrolu nad istočnom hemisferom. Možda se neće desiti odmah, ali „specijalna vojna operacija“ SAD će vjerovatno rezultirati time da preuzmu kontrolu nad rezervama nafte u Venecueli, najvećim na svijetu. To bi pomoglo da „Tvrđava Amerika“ postane stvarnost.

2. Maduro je trebalo da prihvati Trampov dogovor retrospektivno

Tramp je ranije tvrdio da je Maduro „ponudio sve“ SAD kada je upitan o izveštaju da je venecuelanski lider pristao da dozvoli američkim kompanijama da preuzmu kontrolu nad resursima njegove zemlje. Jedina tačka spoticanja izgleda bila je Madurova politička sudbina, jer je Tramp želio da on ode u egzil verovatno na nagovor Marka Rubija (njegovog moćnog državnog sekretara i savjetnika za nacionalnu bezbjednost), dok je Maduro očigledno odbio. Trebalo je da Trampov sporazum shvati retrospektivno kako bi izbjegao ovaj ponižavajući kraj.

3. Ajatolah vjerovatno sve pažljivo prati

Tramp je nedavno zaprijetio vojnom akcijom protiv Irana kao podršku njegovom najnovijem protestnom pokretu, koji se okupio kao odgovor na pogoršanje ekonomije zemlje, ali se sumnja da su ga djelimično orkestrirale strane obavještajne agencije u dosluhu sa lokalnim agentima. SAD očigledno žele potpunu stratešku kapitulaciju Irana nakon spornog poraza od Izraela tokom dvanaestodnevnog rata prošlog ljeta, a ako SAD ne dobiju ono što žele diplomatijom ili obojenom revolucijom, onda bi mogle pokušati da zarobe i ajatolaha.

4. Neprijateljski nastrojeni mediji će vjerovatno pokušati da diskredituju Rusiju

Venecuela ima sovjetsko/rusko oružje procenjeno na 20 milijardi dolara, uključujući borbene avione ‘Suhoj’ i rakete zemlja-vazduh ‘S-300’, ali nijedno od toga nije korišćeno protiv SAD (vjerovatno zbog podmićivanja visokih vojnih zvaničnika). Rusija i Venecuela su takođe krajem prošle godine ratifikovale sporazum o strateškom partnerstvu, ali važno je da on nije sadržao nikakve klauzule o međusobnoj odbrani. Ipak, ova dva faktora će vjerovatno biti iskorišćena od strane nekih medija da diskredituju Rusiju nakon „specijalne vojne operacije“ SAD u Venecueli.

5. Vodeće ličnosti alternativnih medija su se još jednom diskreditovale

Neke vodeće ličnosti alternativnih medija lažu o temama svoje geopolitičke posvećenosti, kao kada su lagale o tome kako bi „Osovina otpora“ predvođena Iranom uništila Izrael u ratu prije nego što su prošle godine pretrpjele poraz od njih. Mnogi „uobičajeni osumnjičeni“ učinili su isto u vezi sa tim šta bi Venecuela uradila ako bi je SAD napale, samo da bi se još jednom diskreditovali, ali Tim Anderson je na kraju lagao da je Rusija dala Venecueli ‘Orešnike’ sa insinuacijom da će biti korišćeni ako bude napadnuta.

* Autor je američki politički analitičar sa sjedištem u Moskvi, specijalizovan za globalni sistemski prelazak na multipolarnost