Kubanska novinska agencijaa Prensa Latina podsjeća na to da današnji napad SAD na Venecuelu nije prvi, jer je kampanja pritiska započela 2001. godine kada je vlada HugaČaveza donijela Zakon o ugljovodicima, zasnovan na suverenim odredbama Bolivarskog ustava iz 1999. godine.

Ova kampanja uključivala je, između ostalih elemenata, američko finansiranje antibolivarskih društvenih i političkih grupa 2001. godine putem Nacionalne zadužbine za demokratiju i USAID-a (Američke agencije za međunarodni razvoj).

Autori ističu da su Sjedinjene Države učestvovale u pokušaju puča 2002. godine, te da je Kancelarija za tranzicione inicijative USAID-a iste godine kreirala poseban program za Venecuelu.

Nakon toga, 2003–2004. godine, SAD su obezbijedile finansiranje i političko usmjeravanje grupi Súmate (koju je predvodila María Korina Mačado) kako bi promovisala referendum o opozivu Čaveza.

2004. godine razvijena je strategija od pet tačaka za “prodiranje” u Čavezovu društvenu bazu, “podjelu” Čavizma, “izolaciju” predsjednika, jačanje grupa poput Súmatea i “zaštitu vitalnih američkih komercijalnih interesa”.

Nadalje, 2015. godine, američki predsjednik Barak Obama je potpisao izvršnu uredbu kojom se Venecuela proglašava “izvanrednom prijetnjom”, što je pravna osnova za naknadne sankcije.

2017. godine, Bijela kuća je uvela zabranu pristupa Venecuele američkim finansijskim tržištima.

2018. godine izvršen je pritisak na međunarodne banke i brodarske kompanije da pretjerano reaguju na ilegalne sankcije, uz zapljenu zlatnih rezervi Centralne banke Venecuele od strane Banke Engleske.

Zatim, 2019. godine, Vašinton je implementirao stvaranje “privremene vlade” “imenovanjem” Huana Guada za predsjednika kojeg su ovlastile Sjedinjene Američke Države, orkestrirajući neuspjeli ustanak, zamrzavajući prodaju venecuelanske nafte i konfiskujući naftnu imovinu u inostranstvu.

Pokušaj otmice predsjednika Nicolasa Madura putem Operacije Gideon, zajedno s kampanjom “maksimalnog pritiska” tokom pandemije, uključujući odbijanje Međunarodnog monetarnog fonda da dozvoli korištenje vlastitih rezervi Venecuele, dogodio se 2020. godine.

2025. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je opozicionoj liderki Mariji Korini Mačado, uz izjavu Nobelovog komiteta u kojoj se Maduro poziva da se odrekne vlasti.

Tokom posljednjih nekoliko mjeseci (2025–2026) dogodili su se napadi na male brodove kod venecuelanske obale, uz raspoređivanje američke mornarice radi sprovođenja embarga i konfiskaciju venecuelanskih tankera za naftu.

Prema Globetrotteru, nemoguće je zamisliti drugačiju budućnost za Venecuelu ako Sjedinjene Države nastave bombardovanje i raspoređivanje kopnenih trupa.

Ništa dobro ne dolazi iz ovih ratova “promjene režima”, napominje publikacija.

Nije slučajno što Brazil i Kolumbija sa zabrinutošću prate ovaj napad: znaju da će njegov jedini rezultat biti produžena destabilizacija sjeverne polovine Južne Amerike, ili cijele Latinske Amerike, dodaje se u dokumentu.