Jutros snijeg pada skoro svuda u Crnoj Gori i prilika je da podsjetimo na neke zanimljivosti kada je o ovom agregatnom stanju vode riječ.

Snijeg je oblik vode u čvrstom stanju čija se kristalizacija odvija u atmosferi, pa iako je njegova hemijska formula H20, ista kao kod vode ili leda, prilično se razlikuje od susnežice i ledene kiše.

Dva sniježna kristala nikad nisu identična (barem teorijski) – postoji toliko mogućih kombinacija da je praktički nemoguće da se dva kristala stvore potpuno jednako. Najbliže “isti” kristali su se uspjeli uhvatiti u laboratoriji 1988. godine – bili su gotovo identični, ali ne baš 100%.

Najveća sniježna pahulja ikad zabilježena bila je u Fort Keogh, Montana, 1887. – promjer 38 cm, debljina oko 20 cm. Bilo je mirno vrijeme i pahulja je pala ravno, bez lomljenja.

Snijeg može biti crven, žut, zelen, pa čak i crn.  Crveni snijeg – “lubanji snijeg” (zbog algi Chlamydomonas nivalis); Žuti/zeleni – razne vrste algi i pelud; Crni snijeg – vulkanski pepeo (često se viđa na Islandu ili u blizini Etne).

Jedna pahulja može imati oko 100–200 slojeva leda. Svaki sloj je nastao dok je kristal prolazio kroz različite slojeve temperature i vlage u oblaku.

Na Antarktiku i u Jakutsku snijeg može padati na temperaturama ispod –60/-70 °C. Tada kristali budu jako mali i gotovo praškasti (tzv. “diamantna prašina”).