Autor: Gideon Levy
Moj hanuka-heroj ove godine je neidentificirana žena u crnom. Bila je srijeda navečer, četvrta noć Hanuke, u trgovačkom centru Weizmann City Mall u Tel Avivu. S hidžabom na glavi, torbicom u jednoj ruci i mobilnim telefonom u drugoj, prišla je menori i jednim dahom ugasila četiri svijeće. Njen muški pratilac zapljeskao je. Zatim se žena vratila: šamaš-svijeća još je gorjela; i nju je ugasila.
Ta žena je palestinska Rosa Parks. Snimak njenog protesta tokom vikenda je objavljen na društvenim mrežama. Bijesne reakcije uslijedile su odmah: „ snimak koji će vas razbjesniti“ (Mako i Channel 14 News); „skandalozna snimka“ (ultraortodoksni portal Behadrei Haredim); „arapskofoni antisemita“ (The Shadow [Yoav Eliasi] na Instagramu). Yair Foldes je u Haaretzu izvijestio da policija provodi istragu, ali još nije odlučila koju optužbu podići protiv „počiniteljice“; razmatra se član 170. izraelskog Krivičnog zakona, koji zabranjuje „uništavanje, oštećivanje ili skrnavljenje bogomolje ili bilo kojeg predmeta koji određena grupa ljudi smatra svetim, s namjerom vrijeđanja njihove vjere ili uz saznanje da će takvo uništavanje, oštećivanje ili skrnavljenje oni vjerovatno smatrati uvredom za svoju vjeru“. Maksimalna kazna: tri godine zatvora.
Svi oni koji su palili Kur’ane u džamijama na Zapadnoj obali su slobodni, a ova žena će biti uhapšena. Dok pišem ove redove, policijska potjera je u punom jeku. Do subote navečer, najkasnije do ponedjeljka navečer, žena će biti uhapšena. Nije lijepo gasiti hanukaške svijeće, ali je teško zamisliti spektakularniji nenasilni čin protesta. Montirani sudski proces je na putu, iako je voditelj Channela 14 Yinon Magal pesimističan: „Uhvatiće je, fotografisati pored izraelske zastave, dovesti na ročište za određivanje pritvora i sudija će je pustiti u kućni pritvor.“
Dobro je poznato da su izraelske kuće pune Arapa koje su sudovi pustili. Pitajte pjesnikinju Dareen Tatour, koja je bila u kućnom pritvoru punih šest mjeseci (!) prije suđenja zbog jedne objave na Facebooku, i to mnogo prije sedmog oktobra. Za desnicu, žena koja gasi svijeće je teroristkinja koja zaslužuje smrtnu kaznu. Nije lijepo gasiti hanukaške svijeće; nemam pojma šta je motiviralo ovu hrabru ženu, ali je teško zamisliti upečatljiviji nenasilni čin protesta.
Dozvoljeno je remetiti praznik koji Jevreji slave u znak sjećanja na pobjedu hasmonejskog ustanka protiv grčkog okupatora. Na praznik tokom kojeg Jevreji pjevaju: „Dolazimo da protjeramo tamu, u našim rukama su svjetlost i vatra“, dozvoljeno je protestirati. Na praznik tokom kojeg pjevaju: „Hajde da slavimo / svi ćemo igrati horu / okupite se oko stola / počastićemo vas / vrtuljci za igru i latkesi za jelo“, dozvoljeno je pokvariti slavlje. A iznad svega, na praznik na kojem Jevreji bez stida pjevaju: „Kad pripremiš pokolj bogohulnog neprijatelja“ (doslovni prevod dijela prve strofe pjesme „Maoz Tzur“ / „Stijena vjekova“) – dozvoljeno je pobuniti se.
Dozvoljeno je da palestinska državljanka Izraela pomisli da ovu proslavu treba prekinuti ličnim činom protesta: gašenjem svijeća u trgovačkom centru. Dok se njeni sunarodnjaci, a možda i članovi njene porodice, u Jaffi, na primjer, ne postoji nijedna arapska porodica bez rodbine u Gazi, guše u blatu, smrzavaju na hladnoći, a gladni psi nastavljaju da pretražuju tijela njihovih zarobljenih rođaka, ovdašnji Jevreji neće slaviti kao da se ništa nije dogodilo.
Neko ih mora podsjetiti da rat u Gazi nije završen i da se patnja samo produbljuje. Neko mora podsjetiti Izraelce da dok se prežderavaju skupim sufganiyotima, u Gazi još uvijek ima ljudi koji gladuju, ili su barem bolesni i iznureni od stalnog jedenja leblebija. Da tamo postoje stotine hiljada beskućnika koje razara zima. Da tamo postoje pacijenti koji umiru sporo, u nesnosnim mukama, zbog nedostatka medicinske njege. I da tamo postoje stotine hiljada djece čiji su prijatelji ubijeni i koja već više od dvije godine nemaju školu niti ikakav okvir u koji bi išla, i koja su, čak i ako prežive rat koji je daleko od kraja, osuđena na život neznanja i očaja.
To pogađa Arape u Izraelu. Boli ih, čak i ako su paralizirani strahom od režima koji hapsi svakoga ko se usudi pokazati ljudskost. A onda je došla jedna nepoznata žena, četvrte noći Hanuke, i na jedan trenutak, jednim dahom, ugasila svijeće slavljenika. Ona je heroj.
0 Comments