Predsjednik Sjedinjenih američkih država Donald Tramp je najavio „totalnu i kompletnu blokadu“ svih tankera za naftu koje sankcionišu SAD, a koji ulaze u Venecuelu ili je npuštaju – eskalaciju koja se svodi na ekonomski rat protiv cijele nacije. Bijela kuća sada ovu mjeru povezuje sa nepromišljenim označavanjem venecuelanske države kao „strane terorističke organizacije“, hvaleći se pomorskom armadom koja okružuje zemlju.

Blokade su instrumenti kolektivnog kažnjavanja. One ne prave razliku između ministra i babice, generala i granjera. U zemlji koja se oslanja na izvoz nafte kao spas za svoju domaću ekonomiju i podršku sestrinskim nacijama poput Kube, prekidanje pomorskih puteva je namjerni udar na hranu, ljekove, energiju i milione ljudi širom Kariba.

Već smo vidjeli logiku koja stoji iza ove eskalacije. Godine 2019, dok je Vašington pojačavao svoje brutalne sankcije, tadašnji državni sekretar Majk Pompeo je opisao „krug“ koji se steže oko Venecuele i priznao da se „humanitarna kriza povećava iz sata u sat“. Te riječi su bile samo potvrda da politika zasnovana na gušenju „funkcioniše“ kako je zamišljeno, upravo produbljivanjem patnje civila kako bi se iznudili politički ishodi.

Današnja blokada udvostručuje tu istu doktrinu — ono što je sada nazvano „Trampova posljedica“ Monroove doktrine: imperijalna dozvola koju je Vašington sebi dao da gazi osnovna prava i međunarodno pravo u službi projekta dominacije u hemisferi.

Zamjenik šefa kabineta Bijele kuće, Stiven Miler, je opisao venecuelansku naftu kao plod „američkog znoja, domišljatosti i truda“. Ova tvrdnja je skandalozna inverzija istorije i podsticanje na krađu. Venecuela posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu zahvaljujući geološkom bogatstvu i generacijama rada venecuelanskih radnika – ne američkih korporacija ili američkih poreskih obveznika. Godine 1976, Venecuela je legalno nacionalizovala svoju naftnu industriju kako bi povratila kontrolu nad svojim primarnim izvorom bogatstva, što je suvereni čin priznat međunarodnim pravom.

Prava krađa traje decenijama: Sjedinjene Države i multinacionalne naftne kompanije izvlače profit iz venecuelanskih prirodnih resursa pod uslovima nejednake razmjene, a današnja blokada nastoji da formalizuje tu eksproprijaciju silom.

Bolivarska Republika Venecuela — i njeni susjedi širom Latinske Amerike i Kariba — uživaju prava suverene jednakosti i plodove regionalne stabilnosti koju su njihovi narodi osvojili tokom decenija borbe. Region je izdržao vijek blokada, pučeva i prisile maskiranih kao „sloboda“. Kategorički odbacujemo transformaciju sankcija u opsadno ratovanje i normalizaciju gladi kao državničke vještine.

Od Progresivne internacionale, naš poziv je na solidarnost u odbrani suvereniteta: za radnike koji održavaju elektrane u radu; za medicinske sestre i nastavnike koji održavaju javne službe; za stanovnike i komune koji hrane svoje zajednice; za studente koji nose obećanje Bolivarske revolucije.

Progresivna internacionala će nastaviti da dokumentuje američki napad na međunarodno pravo i da gradi najširi front solidarnosti – latinoamerički, karipski i globalni – kako bi se obezbijedio mir i dostojanstvena budućnost za venecuelanski narod.

Suverenitet je nedjeljiv: napad na jednog je napad na sve. Moramo se oduprijeti normalizaciji opsade kao legitimnom činu ekonomskog državništva; moramo zaštititi integritet povelje UN; i moramo insistirati da se ove prisilne mjere odmah ukinu.

U znak solidarnosti,

Progresivni međunarodni sekretarijat