U novembru 2018. godine, jedne hladne noći u Vermontu, pridružio sam se Adi Kolau, Džefu Saksu, Berniju Sandersu i nekolicini drugih drugova u vatrenoj diskusiji o našem istorijskom trenutku. Dijelili smo rastući osjećaj uzbune — i, paradoksalno, tračak nade.

Tramp je bio u Bijeloj kući. Krajnja desnica je napredovala širom Evrope, Latinske Amerike i Azije. Mreža autoritarnih vlasti, bankara i kapitalista je konsolidovala moć globalno, dok su progresivne snage – čak i kada su pobjeđivale na izborima – bile izolovane, potkopane ili zgnječene jednu zemlju po jednu.

U jednom trenutku smo se zapitali: Ako reakcionari svijeta imaju svoju Internacionalu — zašto je mi nemamo?

Te noći smo objavili naš prvi otvoreni poziv: „Vodi se globalni rat protiv radnika, protiv naše životne sredine, protiv demokratije, protiv pristojnosti“, napisali smo. „Vrijeme je da se progresivci svijeta ujedine.“

Tokom mjeseci i godina koje su uslijedile, milioni ljudi širom svijeta čuli su taj poziv — i naša luda ideja prerasla je u nešto konkretno: Progresivnu internacionalu.

Danas vas pozivam da proslavite ono što je od tada izgrađeno — i da pomognete u njegovom održavanju za predstojeće bitke.

Ono što Progresivnu internacionalu čini jedinstvenom nije samo njena ambicija, već i njena nezavisnost. Ona ne odgovara vladama, korporacijama ili milijarderima. Odgovara ljudima – radnicima, organizatorima, intelektualcima, pokretima – koji razumiju da su naše borbe nerazdvojne.

Sa izuzetno ograničenim resursima, Progresivna internacionala je pomogla u koordinaciji otpora pučevima, osporila korporativnu nekažnjivost, podržala vlade i pokrete koji se zalažu za međunarodno pravo i izgradila nove institucije – poput Haške grupe – tamo gdje je zvanična diplomatija zakazala.

Ovo je bilo moguće samo zato što su hiljade ljudi odlučile da podrže ideju da, kako bi solidarnost bila više od slogana, ona mora biti organizovana – i finansirana – odozdo.

Dok obilježavamo ovu petogodišnjicu, molim vas da razmislite o tome da postanete mjesečni pristalica Progresivne internacionale. Mjesečni prilozi su ono što ovom projektu daje njegovu izdržljivost, njegovu agilnost i njegovu slobodu — sposobnost da djeluje kada izbiju krize i da izgradi projekat otpora i oslobođenja.

Sile sa kojima se suočavamo su bogate, koordinisane i neumoljive. Ali istorija nas uči nečemu jednostavnom: kada se mnogi organizuju preko granica, manjina gubi svoju moć.

To je bilo uverenje koje smo dijelili na toj sceni u Sandersovom institutu 2018. godine. Nekoliko godina kasnije, postao je živi, dišući Internacional.

Pomozite nam da to nastavimo.

U znak solidarnosti,

Janis Varufakis

Suosnivač, Progresivni internacional