Piše: Francesco Grillo*
Europski čelnici moraju se dogovoriti o tome kako odgovoriti na optužbu da se kontinent suočava s „civilizacijskim brisanjem“. Ovo su bile najteže riječi korištene u strategiji nacionalne sigurnosti koju je ikada objavila američka vlada, jasno dajući do znanja da savezništvo s Europom više nije zagarantirano.
Ipak, što točno znači „brisanje civilizacije“? Čini se da pojam dolazi izravno iz znanstvene fantastike i zaslužuje pojašnjenje. Kakva se to civilizacija briše?
Dokument koji je objavila američka vlada izričito navodi da se ne radi toliko o ekonomskom padu koliko o „vrijednostima“ koje europske nacije čine pouzdanim saveznicima SAD-a.
Ova administracija (vlada) SAD-a zabrinuta je jer navodno „život, sloboda i težnja za srećom“ više nisu temelji za Europu kao što jesu za Ameriku. Osim toga, čini se da Trump misli da su migracije uzrok ovog problema.
Ovo je dosta neobično. Što se tiče „slobode govora“ i „političke slobode“, čak i rang-lista koju svake godine objavljuje hiperlibertarijanski Cato Institut sa sjedištem u Washingtonu priznaje da se šest od deset najslobodnijih zemalja svijeta nalazi u EU. Nasuprot tome, SAD je izjednačen s Ujedinjenim Kraljevstvom na 17. mjestu.
Dokazi o tome da su „sretni“ još su gori za Amerikance (Gallup ih rangira na 24. mjestu), a još bolji za Europljane: četiri od pet najsretnijih nacija na svijetu u EU, a peta je Island.
Možda je najopasniji simptom civilizacijskog propadanja onaj kada uzmemo u obzir parametar sposobnosti za postizanjem kvalitetnog života. Prema OECD -u, SAD je u 2024. po osobi trošio na zdravstvo više nego bilo koja druga zemlja, preko 12.000 dolara godišnje (Švicarska je na dalekom drugom mjestu, s 8.000 dolara). Pa ipak, očekivani životni vijek Amerikanaca u prosjeku je šest godina kraći od životnog vijeka Europljana.
Na kraju, ali ne i manje važno, migracije. Čini se da je američka vlada zabrinuta da će previše imigranata učiniti Europu neprepoznatljivom, ali Sjedinjene Države imaju najveći broj imigranata prve ili druge generacije (uključujući Donalda Trumpa, čija su majka i sve četvero baka i djedova rođeni u Europi). Dijagnoza sigurnosne strategije čini se ne prepoznaje ulogu koju su migranti odigrali u izgradnji američkog uspjeha.
Kako bi Europa trebala odgovoriti?
Stoga je teško vidjeti kako to Europa nestaje. Ipak, istina je da u Europi postoji problem. Dok SAD ima strategiju, Europljani su vrlo daleko od toga da se uopće slože oko toga koji su njihovi vlastiti interesi.
Koliko god SAD možda griješi kada pokušava uspostaviti strategiju u ime Europe, taj nedostatak vizije čini sve neodrživijim mogućnost da Europa ostane jedno od najboljih mjesta na planeta za rođenje i život.
Iz strategije se jasno ističu tri poruke. Prvo, SAD ne želi biti svjetski policajac i neće plaćati za stabilizaciju svijeta. Ovdje čak postoji implikacija da su SAD sretne što je svijet podijeljen na „područja utjecaja“ u stilu hladnog rata.
Drugo, SAD sada vjeruje da je pogrešno misliti da izvoz demokracije ili liberalizma povećava šanse za svjetski mir i više neće slijediti ovu agendu. Treće, SAD vjeruje da su nacionalne države temelj svjetskog poretka i da multilateralizam (pojam koji obuhvaća širok raspon institucija od UN-a do EU) potkopava taj temelj.
Iako se Europa ne mora složiti s ovim tvrdnjama, može upotrijebiti svaku od tri američke točke kako bi smislila odgovor.
Na primjer, Europa bi trebala biti relativno sretna što može popuniti prazninu koju je ostavilo povlačenje SAD-a. To bi značilo da se Europa sprema dati svoj doprinos stabilnosti u Europi, sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Europa bi vjerojatno trebala priznati i da Amerikanci imaju pravo kada kažu da „izvoz demokracije“ ne mora nužno kupiti mir.
Drugo, Europa se čak može složiti sa SAD-om da je izvoz institucija i tržišnih propisa kompliciran i neučinkovit. Moramo se naprosto usredotočiti na zaštitu ljudskih prava koliko god je to moguće, bez traženja od drugih zemalja da oponašaju naš model.
Treće i najvažnije, istina je da međunarodne organizacije ne funkcioniraju. Međutim, Europljani bi trebali odgovoriti na američku retoriku ne povratkom na koncept malih nacionalnih država (kako sugerira sigurnosna strategija), već preuzimanjem vodstva za radikalnu reformu multilateralizma.
Međunarodne organizacije koje je Trump kritizirao moraju biti sposobnije za učinkovito pružanje rješenja. To mora uključivati i EU jer je očito da bilo kakvu strategiju ne može voditi 27 nacija koje rade odvojeno.
Europska civilizacija se ne urušava. Međutim, istina je da takva civilizacija iziskuje financijske, političke i obrambene resurse. Oni su se nekada jeftino kupovali od saveznika koji više ne žele subvencionirati europski način života.
Vrijeme je za europsku sigurnosnu strategiju. Onu čija je poruka, ukratko, da su Europljani spremni napredovati i voditi u promijenjenoj geopolitičkoj klimi 21. stoljeća.
*Autor je akademski suradnik na Odjelu za društvene i političke znanosti, Sveučilište Bocconi.
0 Comments