Piše: Ksenija MILOVIĆ

Pariški sporazum potpisale su sve države svijeta i on predstavlja glavni međunarodni okvir za zajedničku borbu protiv klimatskih promjena. Usvojen je 12. decembra 2015. godine, što znači da za manje od mjesec dana obilježava svoju prvu deceniju. No, deset godina kasnije, pitanje više nije da li smo se obavezali, već koliko smo te obaveze ispunili.

Pariški sporazum je prvi pravno obavezujući globalni klimatski ugovor. Njime su se vlade obavezale da, po prvi put u istoriji, koordinisano ograniče globalno zagrijavanje i zajednički odgovore na njegove posljedice. Iako je napredak vidljiv u mnogim sektorima, jedan sa najpotcjenjenijim , ali klimatski nakvećim uticajem ostaje — moda.

Koliko moda utiče na klimatske promjene?

Uticaj modne industrije na globalno zagrijavanje je veći nego što se obično pretpostavlja. Procjenjuje se da modna industrija generiše oko 8% ukupnih globalnih emisija stakleničkih gasova, što je više nego avionski i pomorski saobraćaj zajedno.

Prema procjenama, moda godišnje emituje oko 1,2 milijarde tona GHG, a posebno zabrinjava emisija metana: industrija svake godine proizvede oko 8,3 miliona tona metana, pri čemu čak 75% metanskog otiska dolazi iz animalnih materijala kao što su koža, vuna i kašmir. Ovo pokazuje da najveći problem nisu sintetička vlakna — već oni materijali na koje se tradicionalno gleda kao “prirodne opcije”. Ovo je prvi jasan signal da put ka održivosti u modnoj industriji nije lak.

Iako je u poslednjoj deceniji vidljivo povećanje transparentnosti, više kompanija objavljuje podatke o emisijama i sve više njih postavlja ciljeve za uvođenje obnovljivih izvora energije, ukupni rezultati još uvijek nisu dovoljni. Emisije modne industrije rastu, a ako se mjere ubrzo ne pojačaju, očekuje se porast emisija za dodatnih 30% do 2030. godine.

Moda i resursi   

Osim gasova sa efektom staklene bašte, modna industrija ima ogroman uticaj i na vodne resurse. Proizvodnja tekstila odgovorna je za oko 20% svih otpadnih voda na planeti. Pa je tako potrebno  oko 3.781 litara vode da bi se proizveo samo jedan par farmerki.

Poliester — najkorišćenije vlakno na svijetu — proizvodi se od nafte, pa se njegovom upotrebom moda direktno veže za fosilna goriva. Većina odjeće danas je napravljena od mješavine vlakana, što otežava reciklažu. Rezultat? Samo 1% odjeće globalno se reciklira u novu odjeću, Ostatak se spaljuje ili završava na deponijama.

Ekološki indeksi

Upravo zbog ogromnog ekološkog otiska mode razvijeni su globalno priznati indeksi koji mjere stvarni uticaj brendova i proizvoda na okolinu. Najkorišćeniji među njima su Higg Index, EU Ecolabel, Cradle to Cradle (C2C), Fair Trade Textile Standard, Bluesign® i Global Organic Textile Standard (GOTS). Ovi indeksi procjenjuju različite kategorije – od potrošnje vode i energije, preko hemikalija i emisija stakleničkih gasova, do uslova rada i mogućnosti recikliranja.

Njihova uloga je dvostruka. Za kompanije, indeksi predstavljaju jasan okvir i set pravila: koliko je proizvod zaista održiv, koliki je njegov ugljenični otisak i gdje se proces mora unaprijediti. Za potrošače, sertifikati koje ovi indeksi izdaju postaju vizuelni vodič – jasan znak da je održivost mjerena, provjerena i potvrđena od treće strane, a ne samo marketinška tvrdnja. Često se na proizvodu može naći QR kod koji potrošaču daje dodatne informacije o proizvodu koji želi da kupi.

Ovi indeksi se koriste već više od dvije decenije, ali su tek nakon Pariskog sporazuma (2015) postali globalni standard. Danas su ključni alat za modnu industriju koja pokušava smanjiti emisije i uskladiti svoje poslovanje sa ciljem ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1.5°C. Njihova primjena pokazala je konkretan efekat: brendovi koji aktivno rade prema ovim indeksima smanjuju upotrebu toksičnih hemikalija, uvode reciklirane i bio-materijale, koriste obnovljivu energiju i povećavaju transparentnost lanca snabdijevanja.

Drugim riječima — ovi indeksi su most između mode i ekologije. Oni omogućavaju da održivost  bude mjerljiva, provjerljiva i na kraju – pravilo igre. Nedavno je EU donijela set zakonskih mjera koje se tiču upravo tekstilne i modne industrije.

Slijedi nastavak.