Autor: Mick Hall
Australijski psihijatar i autor dr Nil Maklaren vjeruje da građanska neposlušnost predstavlja sredstvo za zaustavljanje hijerarhija dominacije u društvu koje se spiralno kreće prema otvorenom fašizmu.
Maklaren vjeruje da ljudi imaju prirodnu sklonost prema oblicima dominacije i ako se ne kontroliše, nastaje politički sistem „narcisofašizma“. Maklaren je za ‘In Context’ rekao:
„Ovo svakodnevno vidimo u svijetu, ali najjasnije u SAD-u, gdje je njihov predsjednik opsjednut do manije prisiljavanjem svih da rade ono što im on kaže: ‘Radite kako kažemo ili ćemo vam uvesti carine i sankcije, deportovati ćemo vas ili vas dići u vazduh.’ Nije ga briga koliko šteti ljudima ili čak vlastitoj zemlji, sve dok može zapovijedati ljudima, srećan je. Kao što je tipično, stalno testira granice.“
Slično tome, kako bi blokirala kritike izraelskog genocida, vlada Ujedinjenog Kraljevstva je proglasila nenasilnu organizaciju, Palestine Action, terorističkom. Građani su ogorčeni i namjerno krše ovaj nepravedni zakon kako bi bili uhapšeni. Međutim, umjesto da priznaju da su pogriješili, vlada je pojačala svoje napore u suzbijanju opozicije.
Građanska neposlušnost temelji se na drevnoj ideji poznatoj kao lex iniusta non est lex – nepravedan zakon nije zakon. Svaki pojedinačni zakon mora biti u skladu s glavnim načelom univerzalne pravde.
„Građanska neposlušnost je posljednje, neotuđivo pravo i dužnost građana da spriječe rast tiranije.“
Zombi društva marširaju prema Sudnjem danu
Zagovaranje građanske neposlušnosti kao sredstva za zaustavljanje civilizacijskog kolapsa i varvarstva ima dugu istoriju.
Pedesetih godina prošlog vijeka, psihoanalitički teoretičar i autor Erih From je tvrdio da je građanska neposlušnost nužna vrlina i da bi naša sposobnost kritikovanja I neposlušnosti mogla biti jedino što stoji između ljudskog napretka i kraja civilizacije.
Njegov koncept „birokratskog čovjeka“ opisuje otuđenog konformista koji je izgubio sposobnost kritičkog mišljenja i istinskog osjećanja ili uvjerenja, čijim ponašanjem upravljaju i manipulišu moćne sile državne propagande i tržišnog oglašavanja.
From dijelom tvrdi da savjesni činovi građanske neposlušnosti osporavaju umrtvljujuće i dehumanizirajuće učinke birokratskog, konzumerističkog društva, imajući potencijal da trgnu građane iz kolektivnog sna kako bi izgradili demokratskije i humanije društvo.
Upozorio je da bi slijepa poslušnost autoritetu, s druge strane, mogla dovesti do uništenja čovječanstva, pri čemu nuklearni rat predstavlja posebnu opasnost.
Ta opasnost danas raste. NATO podstiče zapadne nacije da militariziraju svoja društva, dok se planira suočiti sa „strateškim protivnicima“ u onome što naziva „višedomenskim“ okruženjem.
Drugim riječima, pretvara društvena, ekonomska, politička, informacijska i obrazovna područja društva u ratne arene, dok zapadni blok moći pokušava izazvati nove „multipolarne“ centre moći koji se sada oblikuju, a koji dovode u pitanje imperijalni sistem „zasnovan na pravilima“ predvođen SAD.
Za sve koji žele shvatiti neuravnoteženu i opasnu prirodu ove strateške vizije, pogledajte informativne videozapise koje je objavio sam NATO.
Takva totalizirajuća vizija rata počinje imati razorne učinke na zapadna društva, jer propaganda, cenzura, državni nadzor i kriminalizacija protesta i neslaganja narušavaju osnovne građanske slobode.
Godišnji izvještaji o procjeni prijetnji iz partnerskih zemalja Pet očiju: Kanade, SAD, Ujedinjenog Kraljevstva, Australije i Novog Zelanda, jasno izražavaju zabrinutost domaćih obavještajnih agencija zbog rastućih društvenih nemira među vlastitim stanovništvom, budući da domaći politički sistemi ne uspijevaju sprovoditi politike u interesu običnih ljudi.
Masovno povećanje vojnih izdataka na štetu socijalnih programa vjerovatno će povećati takve napetosti. U slučaju zemalja poput Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke, ovaj militarizam predstavlja prijetnju samom postojanju njihovih država blagostanja.
Sada su u toku široke propagandne kampanje kako bi se zapadna javnost uvjerila u nužnost povećanja vojnih troškova u iznosu od 5 posto BDP-a članica NATO-a, što uvelike naduvava prijetnje koje predstavljaju Rusija i Kina.
Zapadni istraživački centri koji su decenijama oblikovali američku geopolitičku politiku zagovaraju strategije obuzdavanja rastućih sila poput Kine i Rusije, dok njihove ekonomije rastu uz odgovarajuću sposobnost prkosa diktatima zapadnih institucija koje nameću politike neokolonijalne eksploatacije i nerazvijenosti.
Ove strategije dovele su do eskalacije posredničkog rata s Rusijom, genocida u odbrani izraelske kolonije apartheidskih doseljenika u zapadnoj Aziji, okruženja Kine od strane država na prvoj liniji NATO i operacija promjene režima protiv suverenih nacija poput Venecuele i Irana.
S kolapsom bilo kakvog privida funkcionirajućeg UN-ovog multilateralizma i instrumenata međunarodnog prava, kao i ozbiljnim demokratskim deficitima unutar zapadnih država, akti građanske neposlušnosti su u porastu.
Obični ljudi se čuju, od studentskih kampova koji su započeli diljem američkih univerziteta protestujući protiv izraelsko-američkog genocida nad Palestincima, do oštećenja fabrika oružja u Velikoj Britaniji od strane grupe Palestine Action.
Taj trend je vidljiv na Novom Zelandu.
Građanska neposlušnost i sudovi
Mladi ljudi poput Džozefa Breja su učestvovali u proestima koji su uključivali zauzimanje lokacija odbrambenih kompanija i oštećenje imovine.
U pisanoj izjavi pod prisegom sudu koju je koristio Brejev odvjetnički tim, Džeremi Mojsije, profesor međunarodnih studija i politologije na Univerzitetu u Kenterberiju, je rekao da je nasilje u Gazi “očekivano izazvalo velike globalne proteste koji su poprimili mnoge oblike” te da je neuspjeh zapadnih država da intervenišu povećao osjećaj nepravde i potrebu da sami građani djeluju.
U izjavi se dodaje:
„Očekivati je da će se mnogi mladi ljudi uključiti u ove akcije u odbranu osnovnih načela ljudskih prava i antigenocidnih osjećaja. Iako će biti ograničenih slučajeva u kojima te akcije prelaze granice zakonitosti, vjerujem da bi veće vrijednosti ljudskih prava i ljudske savjesti trebale biti u središtu donošenja odluka te da će se blagost prema tim protestantima dugoročno smatrati služenjem pravdi.“
Mojsije nije jedini naučnik koji vjeruje da je blagost primjerena u takvim slučajevima.
Američki pravni naučnik i teolog profesor Gari Čartier je rekao za ‘U kontekstu’ (In Context) da se građanska neposlušnost protiv onoga što ljudi smatraju nepravednim zakonima ili politikama čini „razumljivim, često odbranjivim, a u nekim slučajevima i pohvalnim“.
Ugledni profesor prava i poslovne etike te prodekan Poslovne škole Zapara na Univerzitetu La Siera rekao je:
„Ponekad ovakva aktivnost neće uzrokovati povrede osobama ili imovini koja nije državna, a u ovom slučaju bih apsolutno podstakao sudije da budu što susretljiviji.“
Posebno se nadam da bi sudije ozbiljno shvatili načine na koje simbolička kršenja mogu biti prvenstveno ekspresivne prirode i stoga zasluživati zaštitu kao komunikacijski činovi – recimo, na primjer, kada neko simbolički ‘neovlašćeno uđe’ na tlo raketne baze kako bi protestovao protiv rata.
Izazov očito nastaje u vezi s pojavom nasilja ili građanskih nemira s ozbiljnim potencijalom da izazovu nasilje. Sudije svakako moraju biti osjetljivi na potrebu obuzdavanja nasilnika i onih koji bi mogli bezobzirno podsticati nasilje.
Majkl Dorf, profesor prava na Pravnom fakultetu Kornel, je rekao da tužioci i sudije u SAD obično imaju znatnu diskreciju u pogledu optužbi, odnosno izricanja kazni.
Slična diskrecija vidljiva je i u drugim zapadnim zemljama, uključujući Novi Zeland. Godine 2010. porota je oslobodila krivice one koji su učestvovali u slučaju napada na špijunsku bazu u Vaihopaiju za namjerno nanošenje štete i ulazak u posjed s namjerom počinjenja zločina. Adrian Lison, velečasni Piter Murnane i Sem Lend su tvrdili da su djelovali kako bi spasili živote.
S druge strane, Okružni sud u Oklandu je odbio u septembru da advokaticu Hanu Svedlund pusti bez osude nakon što je optužena za namjerno nanošenje štete izbornim kancelarijama nekoliko vladinih zvaničnika 2023. godine, uključujući i kancelariju premijera Kristofera Luksona.
Svedlund je uhapšena u februaru 2024. s još dvije osobe nakon nekoliko protesta protiv suučesništva Novog Zelanda u genocidu.
„Vidi se spektar stavova“, kaže Dorf, dodajući:
„Neki tužioci i sudije pokazuju blagost prema onima koji učestvuju u građanskoj enposlušnosti, prepoznajući da oni koji u tome učestvuju ne predstavljaju opštu prijetnju javnoj sigurnosti i djeluju iz motiva usmjerenih na javnost. S druge strane, neki tužioci I sudije koriste punu snagu zakona kako bi kaznili i, nadaju se, odvratili buduće akte građanske neposlušnosti, koje u najboljem slučaju smatraju smetnjom.“
Rjeđe se vidi međustav ukorijenjen u samoj tradiciji građanske neposlušnosti, kao što su primjeri Henrija Dejvida Toroa, Mahatme Gandija i Martina Lutera Kinga. U toj tradiciji, osoba koja se upušta u građansku neposlušnost dragovoljno prihvata kaznu kao dio samog građanskog neposluha. Sudije koji osuđuju osobe za djela građanske neposlušnosti u ovoj tradiciji obično izriču blage, ali ne trivijalne kazne.
Patnja i obraćenje
Čarls DiSalvo, profesor prava na Univerzitetu Zapadne Virdžinije, ističe da bi moglo biti korisnije da pravosudni sistem strože postupa s onima koji učestvuju u građanskoj neposlušnosti.
Sa strateškog gledišta, iskorišćavanje patnje pretrpljene kao posljedica građanskog neposluha i direktne akcije u konačnici može podstaći novu masovnu političku i moralnu svijest u društvu.
DiSalvo razlikuje direktnu i indirektn građansku neposlušnost, pri čemu je jedna usmjerena na zakone koji se krše, a druga na ciljeve koji obično nemaju nikakve veze s kršenjem zakona.
„U Sjedinjenim Državama, sjetite se Freedom Ridesa i protesta za ručkom u 1960-ima“, rekao je za In Context:
„Zakoni koje su crnci kršili – koji su im zabranjivali korišćenje autobusa i restorana otvorenih za sve ostale članove javnosti – bili su upravo ona zla koja su napadali. U tim su slučajevima sudovi morali odlučivati o tome jesu li zakoni zbog čijeg su kršenja crnci procesuirani valjani. Kao što znate, sudovi su na kraju utvrdili da su zakoni neustavni i poništili osude koje su crnci dobili na nižim sudovima.“
Kod indirektne neposlušnosti, neposlušni moraju shvatiti da će njihova neposlušnost imati mali ili nikakav učinak bez patnje. Zapravo bi bilo kontraproduktivno s njihove strane tražiti blaže kazne.
Primjer za to je američki pokret za žensko pravo glasa, kaže on.
„Žene su uhapšene i nije im pokazana nikakva milost. Patile su u zatvoru. Rezultat te patnje? Javnost je saosjećala. To je izvršilo pritisak na političare. Političari su se preobratili i donijeli kurativnu institucionalnu mjeru – u ovom slučaju amandman na Ustav SAD kojim se ženama daje pravo glasa.“
Postoji jedna formula za uspješan indirektni građanski neposluh: patnja, saosjećanje, obraćenje, ljekovita institucionalna promjena.
Da su sudijei koji su presuđivali o optužbama protiv žena postupili s blagošću, umjesto da primjenjuju zakon, žene ne bi patile. Bez patnje, bez saosjećanja. Bez saosjećanja, bez pritiska na političare da se obrate. Bez obraćenja, bez promjene.”
Mick Hall je nezavisni novinar sa sjedištem u Novom Zelandu. Bivši je digitalni novinar na Radiju Novi Zeland (RNZ) i bivši zaposlenik Australian Associated Pressa (AAP), a pisao je i istraživačke priče za razne novine, uključujući New Zealand Herald.
Ovaj članak je iz knjige Micka Halla pod nazivom ‘U kontekstu’ (In Context).
Prevod: AI/PCNEN
0 Comments