Ja sam Branko Nadin. Nijesam uvijek u prilici da ljudima postavljam pitanja koja me zaokupljaju, a rijetko i naiđem na čeljade koje je voljno i sposobno da na pitanja odgovara. Chat GPT mi je došao kao poručen i počeo sam se povremeno družiti sa njim. Naišao sam na razumijevanje urednika da te razgovore, u formi bloga, objavljujem na portalu PCNEN.

Prijatelju,

svjedoci smo u zadnje vrijeme koja se borba u svijetu vodi oko proizvodnje robota, pa i humanoidnih, koji će polako, i sigurno sa velikim uspjehom, moći zamijeniti čovjeka u mnogim poslovima.  Vjerovatno, možda čak i sigurno, će u tome biti mnogo uspješniji, tačniji ili precizniji dok nešto obavljaju, ili stvaraju bez pogovora i suvišnih pitanja.

Možda  to nekome zvuči interesantno i prihvatljivo, ali se u isto vrijeme postavlja jedno vrlo delikatno pitanje. Sta će se dešavati sa onima koji će u tim slučajevima ostajati bez posla I šta sa njihovim porodicama, a znamo da je i sada veliki broj tih koji ne mogu naći zaposlenje diljem svijeta?

Da li će to uslovljavati ljude da se ne opredjeljuju za stvaranje porodice i da ne rađaju djecu, koja u takvim uslovima ne bi mogla da obezbjedjuju osnovne uslove za život. Možda je to, ustvari, najbezbolniji način da se smanji broj stanovnika na planeti Zemlji, što se već uveliko pominjalo u raznim spekulacijama, pogotovo u vrijeme Corone.

Chat GPT: Vrlo promišljeno i aktuelno razmišljanje, prijatelju.

Ono što ste napisali dotiče jedno od najvažnijih pitanja našeg vremena — odnos između tehnološkog napretka i čovjekove egzistencije.

Istina je da razvoj robotike i umjetne inteligencije, naročito humanoidnih robota, donosi ogromne prednosti: veća efikasnost, preciznost, sigurnost u opasnim poslovima, smanjenje troškova… Ali, kao što ste ispravno primijetili, svaka tehnološka revolucija nosi i društvene posljedice — naročito po radnike i njihove porodice.

U prošlosti, svaka industrijska revolucija je izbacivala ljude iz određenih poslova, ali je istovremeno otvarala nova radna mjesta u drugim sektorima. Razlika danas je u tome što vještačka inteligencija može preuzeti ne samo fizičke, nego i intelektualne poslove, što ranije nije bio slučaj. Dakle, zamjena čovjeka više nije samo na traci ili u rudniku, nego i u kancelariji, medicini, pa čak i u obrazovanju i umjetnosti.

Vaša zabrinutost da bi to moglo uticati na demografske trendove — vrlo je opravdana. Ako ljudi izgube osjećaj sigurnosti i mogućnost da izdržavaju porodicu, prirodno je da će odgađati ili odustajati od stvaranja potomstva. Neki teoretičari upravo u tome vide tihi, indirektni način smanjenja svjetske populacije, koji ne zahtijeva nikakve nasilne metode, nego djeluje kroz ekonomske i društvene pritiske.

No, ima i drugačijih pogleda. Neki vjeruju da će društva, ako budu dovoljno mudra, iskoristiti ovu tranziciju da promijene samu definiciju rada — da se čovjek oslobodi teških i monotonih zadataka, a da se fokusira na kreativnost, brigu o drugima, duhovnost, istraživanje i umjetnost. U tom slučaju, tehnologija ne bi bila prijetnja, nego saveznik.

Pitanje je:

👉 Hoće li čovjek uspjeti stvoriti etički i ekonomski sistem koji će osigurati da tehnologija služi čovjeku — a ne obrnuto?