Piše: David Hearst
Ovo je bio najduži, najkrvaviji i najrazorniji rat koji je Izrael vodio protiv Palestinaca u cijeloj historiji ovog sukoba.
Završit će se u pozorišnim scenama, koje će u velikoj mjeri režirati američki predsjednik Donald Trump, koji Je otputovati u Izrael da dočeka taoce koji su još živi. Moglo bi doći i do proglašenja, na insistiranje Hamasa i Katara, formalnog kraja rata.
Izraelske snage će se povući iz svih većih gradova u Gazi, a kamioni Ujedinjenih nacija ponovo će ući u enklavu – barem privremeno.
Ali neka ne bude zabune: još uvijek ne postoji dogovor o drugoj ili trećoj fazi sporazuma, koje bi se ticale razoružanja Hamasa i uvođenja međunarodnog mandata nad Gazom. I malo je vjerovatno da će do toga doći.
Trumpovo viđenje gubitaka koje je Hamas pretrpio u dvije godine rata prilično se razlikuje od stvarnosti. Američki predsjednik je nedavno izjavio da je Hamas na ivici uništenja, s uništenim rukovodstvom i 25.000 ubijenih boraca – otprilike polovina njegove borbene snage.
Hamas, međutim, smatra da je njegova institucionalna struktura, zapovjedni lanac i komunikacija izdržala najteže testove, uključujući atentate na vodeće lidere i više „hirošima“ eksploziva koje je Izrael bacio na Gazu.
Hamas danas ima onoliko boraca koliko je imao i na početku rata, te neograničene količine lakog naoružanja i eksploziva za izradu raketa i improvizovanih bombi.
Hamas, koji je proglašen terorističkom organizacijom u Velikoj Britaniji i drugim zemljama, ne smatra sebe poraženom silom – a još manje onom koja se mora pokoriti izraelskoj volji. Isto važi i za druge oružane frakcije u Gazi.
Daleko od „mira u naše vrijeme“
Popularnost Hamasa u Gazi je opstala, a na okupiranoj Zapadnoj obali se povećala. Na arapskim ulicama, posebno u Jordanu, popularnost Brigada al-Qassam dosegnula je legendaran status.
Hamas ne smatra da je ovaj trenutak kraj oružane borbe, kako tvrde Trump i Netanyahu. Prema Hamasu, dugoročno primirje (hudna) moguće je samo ako se Izrael povuče na granice iz 1967. godine i okonča okupaciju Gaze, Zapadne obale i Istočnog Jerusalema.
Organizacija još manje želi međunarodnu upravu nad Gazom, što bi podsjećalo na kolonijalne dane Britanskog mandata prije više od jednog stoljeća.
Ovo je, dakle, vrlo daleko od „mira u naše vrijeme“ koji će Trump proglasiti – čak i ako označava kraj jedne posebno brutalne i duge bitke.
Hamas, druge oružane frakcije i, iznad svega, narod Gaze mogu tvrditi da su postigli strateški uspjeh. Spriječili su izraelski pokušaj masovnog raseljavanja stanovništva, a izdržali genocid.
Ali ostanak na zemlji imao je ogromnu cijenu: više od 67.000 života, ne računajući tijela ispod ruševina, i uništenje gotovo svih domova, bolnica, škola, džamija i institucija. Stanovnici Gaze će zauvijek nositi traumu i posljedice gladi.
Netanyahu će se hvaliti da je uništio Hamas kao borbenu organizaciju, kao što tvrdi da je to učinio s Hezbollahom i Iranskom revolucionarnom gardom.
Izrael je dobio taoce nazad i stvorio preduslove za „mir“ na zapadnom frontu za narednu generaciju. Gaza, kaže on, dugo neće napasti Izrael.
Uništen ugled Izraela
Ali u tom procesu, Izrael je uništio i jedan drugi, ključni resurs – svoj međunarodni ugled. To je ono na čemu se decenijama zasnivala podrška SAD-a i Evrope, vojna pomoć i moralna legitimnost.
Nakon dvije godine genocida, taj ugled je razoren.
Decenijama je Izrael predstavljao „jevrejsku državu“ kao moralni projekt – utočište za progonjene Jevreje. Taj narativ je postao moralni kod zapadnih zemalja s dugom historijom antisemitizma. „Pravo Izraela na postojanje“ postalo je dogma svake političke partije.
Svaki novi političar morao je biti „prijatelj Izraela“ da bi bio shvaćen ozbiljno.
Svaki izraelski napad na Palestince tumačio se kao „pravo na samoodbranu“. Nakon 7. oktobra 2023., to „pravo“ je uzdignuto na nivo „pravednog rata“ – izraelskog 11. septembra.
Ali nakon dvije godine, ta arhitektura podrške se urušila.
Promjena stava
Istraživanja pokazuju drastičan pad podrške Izraelu u SAD-u i Evropi. Po prvi put, više Amerikanaca podržava Palestince nego Izrael (35% naspram 34%). Većina se protivi daljoj vojnoj i ekonomskoj pomoći Izraelu.
Na društvenim mrežama dominira posrednička podrška Palestincima. Prema istraživanju Cybersecurity for Democracy, na svaku objavu u korist Izraela dolazi 17 objava u korist Palestine.
U međunarodnim sudovima, Izrael je izgubio kredibilitet – od pokušaja utjecaja na glavnog tužioca ICC-a do suđenja za genocid pred ICJ-om.
U Evropi su održani najveći protesti u historiji – u Njemačkoj, Italiji, Španiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji. U Holandiji je, kako piše analitičar Mouin Rabbani, „četvrt miliona ljudi svih boja i uvjerenja izašlo da povuče crvenu liniju protiv genocida u Gazi“.
Slični protesti odvijaju se u Španiji i Italiji, gdje sindikati štrajkuju i stotine hiljada ljudi izlaze na ulice.
Prekretnica
Hoće li ova podrška Palestini nestati nakon rata? Autor kaže: „Ne.“
Čak i kad Hamas oslobodi sve taoce, Izrael neće imati izgovor za nastavak opsade. Ako prekid vatre ne bude produžen, Netanyahu će održavati „mir“ bombardiranjem ciljanih meta, kao u Libanu ili Siriji.
Ali mir u Gazi neće značiti mir u Al-Aksi ni na Zapadnoj obali, gdje će aneksija nastaviti napredovati.
Protesti u Evropi će jačati. Granica u svijesti zapadnog javnog mnijenja je pređena – i povratka više nema.
Promjena balansa
Zapadne zemlje su duboko uvezane s Izraelom kroz vojnu i finansijsku industriju, ali proces distanciranja je počeo. Više država nego ikada priznaje Palestinu.
Čak se i među političkim elitama vidi pomak: broj mladih američkih političara koji putuju u Izrael s AIPAC-om drastično je smanjen.
Danas palestinska stvar ima veću podršku nego ikad, posebno među dijasporom. Stradanje Gaze probudilo je novu generaciju aktivista.
Ako Trump misli da će njegov „mirovni plan“ zaustaviti ovaj talas energije za oslobođenje Palestine – vara se.
Izraelski genocid u Gazi preokrenuo je ravnotežu zapadnog javnog mnijenja, i nijedna količina pomoći ili obnove ne može to promijeniti.
Izraelci još ne shvataju koliko će im ta promjena značiti.
Ali to je sudbina svih kolonijalnih naseljenika u historiji – nijedan od njih nije prepoznao vlastiti kraj.
0 Comments