Izjava predsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića, kojom „pozdravlja dogovor o primirju u Gazi“ i izražava zahvalnost na „neumornim diplomatskim naporima predsjednika Donalda Trampa“, predstavlja u više dimenzija – neprimjeren, politički površno artikulisan i pravno neodrživ zvanični crnogorski odgovor na jednu od najsloženijih i najtragičnijih humanitarnih katastrofa u savremenom svijetu.

„Pozdravljanje“ primirja – kao zamjena pravne odgovornosti političkim PR-om – u situaciji u kojoj su se pred očima cijelog svijeta dogodila ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, za državu sa slobodarskim nasljeđem, koja pretenduje na status pravne i demokratske zajednice, predstavlja višestruko neprihvatljiv čin. Crna Gora ne može sebi dozvoliti neozbiljnost deklarativnog „pozdravljanja“ dogovora, već ima obavezu da djeluje u skladu sa Ženevskim konvencijama, dodatnim protokolima crnogorskog parlamenta koji osuđuju genocid, Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kao i drugim važećim međunarodnim normama.

Kao potpisnica međunarodnih ugovora, i kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, Crna Gora ima pravnu obavezu da, u skladu s međunarodnim pravom, djeluje preventivno i zaštitno – primjenom svih razumno dostupnih mjera: embargom na oružje, suspenzijom bilateralnih sporazuma, podrškom radu Međunarodnog krivičnog suda i podrškom međunarodnim mehanizmima istrage i pravde.

To su zahtjevi koje građani Crne Gore s pravom očekuju od svojih institucija.

Umjesto pozdravljanja, predsjednik države je morao da jasno imenuje strane koje krše međunarodne norme, da pozove na međunarodnu istragu i procesuiranje odgovornih, te da osudi neselektivno bombardovanje civilnih ciljeva, kolektivno kažnjavanje, upotrebu gladi kao oružja rata i sistemska zaustavljanja humanitarne pomoći.

Izjava u kojoj se izražava zahvalnost Donaldu Trampu predstavlja još jedan vid licemjerne „posvećenosti Crne Gore miru“ – izostanak bilo kakve osude izraelske vojne agresije, u kojoj je, prema podacima Ujedinjenih nacija i brojnih humanitarnih organizacija, stradalo na desetine hiljada ljudi – među kojima ogroman broj djece – čini da izjava o „posvećenosti miru i stabilnosti na Bliskom istoku“ djeluje kao šuplja diplomatska fraza bez stvarnog značenja – i to zaista jeste.

Crna Gora ne može biti vjerodostojan akter mira dok ne nazove zločine pravim imenom i ne insistira na poštovanju međunarodnog prava bez dvostrukih standarda, niti je uvela embargo na oružje, niti prekinula institucionalnu saradnju sa državom koja stoji iza sistematske agresije.

Izjava predsjednika Milatovića je: diplomatski neozbiljna, pravno neodrživa, politički kompromitujuća i, u svojoj suštini – moralno pogrešna. Osim što predstavlja uvredu za inteligenciju crnogorskih građana.

U vremenu kada se međunarodno pravo urušava pod težinom političkih interesa i oružane sile, države poput Crne Gore – male, ali slobodne i međunarodno priznate – imaju moralnu i pravnu obavezu ne da „pozdravljaju“, već da djeluju.

A doći će i čas kada će međunarodna odgovornost pozvati i naše političare – baš kao što su italijanska premijerka Giorgia Meloni, ministar odbrane Guido Crosetto i ministar vanjskih poslova Antonio Tajani imenovani u krivičnim prijavama pred Međunarodnim krivičnim sudom zbog prodaje oružja, političkog savezništva i diplomatskog pokrivanja izraelskog režima, uprkos međunarodnim tužbama za ratne zločine i zločine s obilježjima genocida.
I doći će trenutak kada će građani Crne Gore pozdraviti Vladu koja nije djelovala.

Pokret solidarnosti sa Palestinom