Navršava se deset godina od kada je, 30. septembra 2015. godine, po prvi put u istoriji palestinska zastava svečano podignuta ispred sjedišta Ujedinjenih nacija u Njujorku, kao izraz međunarodnog priznanja i podrške palestinskoj borbi za slobodu i dostojanstvo. Deceniju kasnije, dok se taj događaj i dalje pamti kao znak otpora i dostojanstva, crnogorska diplomatija iskazuje moralnu i pravnu prazninu – i to baš u trenucima kada civilizovani svijet jasno nalaže drugačije.

Crnogorska javnost imala je priliku da prethodnih dana vidi snimke sa zasijedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, tokom koje je 77 delegacija napustilo salu u znak protesta protiv govora izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.

Prema navodima iz Ministarstva vanjskih poslova, “Crna Gora nije bila u sali”. A gdje su, uistinu, bili – pitamo se.

Ovim izostankom, kao i načinom na koji se isti pokušava objasniti, Ministarstvo vanjskih poslova ne samo da je potcijenilo inteligenciju građana, već je i dodatno ponizilo sve one koji već mjesecima zahtijevaju jasnu i dosljednu poziciju Crne Gore u vezi sa saradnjom s režimom koji se suočava s tužbama za genocid.

U pokušaju da minimizuje značaj situacije i zamaskira odgovornost, MVP je odlučilo da institucionalnu ulogu svede na simbolično prisustvo osobe bez političkog mandata – prisustvo stažistkinje. Time je demonstriralo ne samo krajnju neosetljivost prema ozbiljnosti trenutka, već i spremnost da, u politički osetljivim momentima, žrtvuje pojedinca, umjesto da preuzme odgovornost i zauzme jasan i principijelan stav. Rezultat: diplomatski vakuum, simbolička praznina, moralna kapitulacija.

Istovremeno, crnogorske vlasti u svojim saopštenjima naglašavaju kako podržavaju prekid vatre – dok u pozadini odobravaju dozvole za izvoz oružja.
Kako je moguće istovremeno podržavati prekid vatre i snabdijevati rat?
Crna Gora se ne može pozivati na međunarodno pravo dok istovremeno flagrantno doprinosi njegovom kršenju.

Zbog svega navedenog, Pokret solidarnosti sa Palestinom javno poziva institucije Crne Gore da:

* Objasne razloge izostanka zvaničnih predstavnika tokom govora Benjamina Netanjahua;

* Objelodane sve dozvole za izvoz oružja režimu koji se suočava s optužbama za genocid;

* Prekinu svaku formu vojne, političke ili ekonomske podrške takvim režimima, jer time žrtvuju i slobodarsku Crnu Goru – izlažući je saučesništvu i sistemskim kršenjima međunarodnog prava.

Na kraju, postavljamo pitanje koje ne može i ne smije ostati bez odgovora:

Koliko još puta će građani Crne Gore morati da posmatraju kako se politička dvoličnost predstavlja kao diplomatska strategija? Dokle ćemo biti tretirani i kao žrtveno jagnje – i kao ovce? Kojima mogu da mašu praznim riječima.

Pokret solidarnosti sa Palestinom