Autor: Ron Pol
Imao sam zadovoljstvo da nekoliko puta gostujem u emisiji Čarlija Kirka tokom godina i uvijek sam ga smatrao uljudnim, poštujućim i iskreno zainteresovanim za ideje. Čak i u oblastima gdje se možda nismo slagali, pažljivo je slušao. Bio je snažan zagovornik slobode govora i izgradio je karijeru pokušavajući da uvjeri mlade u vrijednost slobode govora i dijaloga, bez obzira na političke razlike.
Sa samo 31 godinom, već je osnovao i vodio najveću konzervativnu omladinsku organizaciju u zemlji, što mu je dalo ogroman uticaj na budućnost konzervativnog pokreta, pa čak i na Republikansku partiju. Kao što sam otkrio tokom svojih kandidatura za predsjednika iz Republikanske partije, mladi u ovoj zemlji su istinski inspirisani idejama slobode, mira i prosperiteta.
Ne vjerujem da imamo išta blisko pravoj priči o užasnom ubistvu Čarlija Kirka prošle sedmice. Narativ koji predstavljaju FBI i druge vladine agencije je krajnje kontradiktoran, sa stalno promjenjivom pričom koja ima malo smisla.
Neki ljudi bliski Kirku su izvijestili da se njegov stav o spoljnoj politici pomjerao od standardnog neokonzervativnog militarizma ka pristupu više usmjerenom na nemiješanje. Taker Karlson je nedavno ispričao da je Kirk čak lično otišao u Bijelu kuću da nagovara predsjednika Trampa da odbije vojnu akciju protiv Irana. Karlson nam je rekao da je Tramp to odbio.
Slično tome, konzervativna podkasterka Kandis Ovens, koja je bila bliska prijateljica Čarlija Kirka, izjavila je u svojoj emisiji da je Kirk prolazio kroz „duhovnu krizu“ i da se okrenuo od svog ranijeg zagrljaja militarizma ka američkom nemiješanju, posebno u vezi s trenutnim nemirima na Bliskom istoku.
Da li je Čarli Kirk ubijen – direktno ili indirektno – od strane moćnih snaga koje nisu mogle tolerisati takvu promjenu stavova kod tako uticajnog lidera? Ne znamo.
Ako ništa drugo, oni koji žele spriječiti širenje ideja mira bi poželjeli to zataškati, kao što su to činili u toliko prošlih političkih ubistava. Kao što sam opisao u svojoj najnovijoj knjizi “Podmukli puč: Ko je ukrao zapadnu civilizaciju?”, burne 1960-te vidjele su nekoliko ubistava velikih američkih ličnosti, uključujući DžFK, RFK i Martina Lutera Kinga, koji su izazivali status kvo i zalagali se za promjenu od mentaliteta konfrontacije Hladnog rata.
Pravi ubice ovih lidera mira iz prošlog vijeka bili su nihilisti koji nisu vjerovali u istinu. Vjerovali su samo u moć – moć koja dolazi iz cijevi puške. Umjesto da se takmiče na tržištu ideja, više su voljeli ugasiti svaki izazov i time odsjeći svaku mogućnost da naša zemlja krene drugim putem.
Više od šezdeset godina nakon ubistva predsjednika Kenedija, ogromna većina američkog naroda ne vjeruje zvaničnoj priči o tome kako je ubijen i zašto. Istina će na kraju probiti čak i kada zid laži izgleda neprobojan.
Ako je istina da je Čarli Kirk pripremao svoju organizaciju za spoljnu politiku koju su zagovarali naši Osnivači, njegovo ubistvo je još tragičnije. Ali nijedna vojska – niti ubica – ne može zaustaviti ideju čije je vrijeme došlo. To može biti njegovo najvažnije nasljeđe. Počivaj u miru.
Prevod: AI Grok/PCNEN
0 Comments