Kakvi su siti predatori

by | sep 16, 2025 | Svaštara | 0 comments

Ponašanje predatora prema plijenu kada su siti i nemaju potrebu za hranom varira u zavisnosti od vrste, okolini i specifičnim okolnostima.

Većina predatora, poput lavova, tigrova ili vukova, obično ne lovi niti napada plijen kada su siti. Kada su njihove energetske potrebe zadovoljene, instinkt za lov se smanjuje jer lov zahtijeva energiju i izlaže riziku od povreda. Umjesto toga, često odmaraju ili se bave drugim aktivnostima, poput druženja ili označavanja teritorija.

Neke vrste, poput lisica, hijena ili šakala, ponekad ubiju više plijena nego što im je potrebno, čak i kada su siti. Ovo ponašanje, poznato kao “surplus killing”, može se dogoditi u uslovima obilja plijena (npr. stada slabijih životinja) ili kada plijen ne može pobjeći (npr. u ograničenom prostoru). Primjerice, lisice mogu pobiti više živine u kokošinjcu nego što pojedu.

Određeni predatori, posebno mačke (poput lavova, geparda ili domaćih mačaka), mogu se “igrati” s plijenom čak i kada nisu gladni. To može uključivati hvatanje, puštanje i ponovno hvatanje plijena, što može izgledati kao mučenje, ali je često povezano s vježbanjem lovačkih vještina ili instinktivnim ponašanjem.

Siti predatori mogu i dalje pokazivati agresiju prema slabijim životinjama ako one ulaze na njihovu teritoriju ili ako ih vide kao prijetnju. Na primjer, lavovi mogu ubiti mladunče hijene ne radi hrane, već da eliminišu konkurenciju.

U društvenim vrstama, kakvi su vukova, predatori mogu loviti čak i kada su siti kako bi osigurali hranu za članove čopora. Takođe, u uslovima ograničenih resursa, predatori mogu pohraniti hranu (npr. leopardi koji vuku plijen na drvo) za kasniju konzumaciju, čak i ako trenutno nisu gladni.

Ponašanje može zavisiti od karaktera životinje, iskustva ili okolini. Na primjer, mlađi ili neiskusni predatori mogu pokazivati više sklonosti “igranju” ili nepotrebnom lovu dok uče. (AI/PCNEN)

0 Comments

Submit a Comment