U proteklih 12–18 mjeseci Indonezija je eruptirala nizom protesta koje je teško smjestiti u okvire “uobičajenog nezadovoljstva”. Radnici, studenti, ekološki aktivisti i autohtone zajednice izišli su na ulice zbog štednje, “reformi” tržišta rada, otimanja zemlje i brutalne devastacije životne sredine. Riječ je o širokoj i upornoj pobuni protiv oligarhijskog poretka u kojem politika, vojno‑bezbjednosni aparat i krupni kapital dijele plijen, dok većini ostaju mizerne nadnice i rastući troškovi života, piše advance.hr.

Prvo se radnička baza probudila na Prvi maj 2024., kada su stotine hiljada ljudi u desetini gradova zatražile ukidanje “Omnibus” zakona o stvaranju radnih mjesta – paketa za “privlačenje investicija” koji je radnicima donio lakše otkaze, vječni outsourcing i niže minimalce. Ljeto 2024. obilježili su studentski protesti protiv pokušaja mijenjanja izbornih pravila radi učvršćivanja vlasti. U oktobru iste godine autohtoni pokret AMAN okupio je hiljade u Džakarti tražeći odgovornost za deceniju projekata koji su gazili njihova zemljišna prava.

Početkom 2025. uslijedio je preokret: “Indonesia Gelap” – “Tamna Indonezija” – masovni studentski pokret protiv vladinih rezova. Parola je bila simbolična: odgovor na obećanu “Zlatnu Indoneziju” predsjednika Prabova. Vlada je, kako bi finansirala nacionalni program školskih obroka, kresala budžete za obrazovanje, zdravstvo i infrastrukturu te istovremeno dopuštala sve veći ulazak vojske u civilne uloge, piše advance.hr.