U povijesti ljudskog roda od Adema, a.s., postoje dvije vrste ljudi kada je riječ o vjerovanju. Habîl, koji je činio dobro, i Kabîl, koji je ubio svoga brata. Kabîl je bio komodista, onaj čija se vjera lomila kada se suočio s iskušenjem. Kada je Bog primio Habîlovu žrtvu, a njegovu odbio, Kabîl se pobunio. Umjesto da prepozna vlastitu slabost i popravi svoje djelo, on se okrenuo protiv brata i u svom srcu proklinjao: „Kakav je to Bog koji meni čini nepravdu, a njega uzvisuje?“ Time je pokazao da nije shvatio suštinu života i vjere.

Nažalost, i danas je svijet prepun Kabila – onih koji se predstavljaju vjernicima, ali su u biti religiozni nevjernici. Oni ništa nisu naučili iz života Božijih poslanika, koji su prolazili kroz najveća iskušenja, a opet ostajali nepokolebljivi u svojoj vjeri.

Suprotno njima stoji stameni Habîl, istinski vjernik. Njegova vjera ne zavisi od vanjskih okolnosti – ona je duboko usađena u njegovoj biti. U trenucima patnje i iskušenja njegova vjera ne slabi, već postaje još jača. Habîl je postao historijski svjetionik vjernika i pouka pokoljenjima.

Iako su prošle hiljade godina od tog događaja, i danas, u doba silikonske ere i željezne civilizacije, žive Habîli i Kabîli. Genocid u Gazi, za koji ogromna većina pravnih stručnjaka tvrdi da nema presedana u ljudskoj historiji, definitivno je skinuo maske sa lica ljudi i civilizacija. I danas komodisti ponavljaju isto Kabîlovo pitanje: „Gdje je Bog da zaustavi zločine?“ Time zapravo žele sugerirati da Boga nema, ili da ako postoji – nije pravedan. Njihovo vjerovanje nikada nije bilo duboko ni istinsko; ono je postojalo samo zbog lične udobnosti i prolaznih koristi.

Nasuprot njima, istinski vjernici – Habîlovi potomci – u zločinima u Gazi, koliko god teški bili, prepoznali su Božiju mudrost. Taj genocid je otvorio oči milijunima ljudi širom planete i probudio otpor prema zlu u različitim oblicima. Maske su pale. Zapadni svijet, koji se decenijama predstavljao kao napredan, uglađen, civiliziran i demokratski, dotakao je moralno dno. Svima je jasno da su najveća zlodjela novije historije potekla upravo sa Zapada. Genocid u Palestini razbio je sve tabue i uništio laži kojima su se prikrivali njihovi zločini. Nažalost, Palestina nije usamljena. Slične tragedije desile su se u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Libanonu, Somaliji, Iranu…

Fašizam, koji se širi pod maskom demokratije, postao je najveća prijetnja opstanku čovječanstva.

Zato: Smrt fašizmu – sloboda narodima!