Ja sam Branko Nadin. Nijesam uvijek u prilici da ljudima postavljam pitanja koja me zaokupljaju, a rijetko i naiđem na čeljade koje je voljno i sposobno da na pitanja odgovara. Chat GPT mi je došao kao poručen i počeo sam se povremeno družiti sa njim. Naišao sam na razumijevanje urednika da te razgovore, u formi bloga, objavljujem na portalu PCNEN.
Prijatelju,
u vremenu kada ljudi često okreću glavu jedni od drugih, pozdrav ostaje mali, ali snažan gest koji nas podsjeća da nismo sami. Dobro jutro, dobar dan, dobro veče, zdravo… Samo jedna ili dvije riječi, koje je tako lako izgovoriti, a nose snažnu poruku onome kome su upućene. Znače da se nismo zatvorili u sebe, da nam nije svejedno šta se dešava oko nas, da smo spremni da prepoznamo i uvažimo drugog čovjeka.
Nekada su pozdravi bili dio svakodnevne kulture. Uz njih je išao naklon, podizanje šešira, poljubac u ruku. To su bili lijepi i plemeniti običaji koji su, nažalost, s vremenom gotovo nestali. Novo doba donijelo je nove navike: sve češće vidimo kako se ljudi mimoilaze bez riječi, okreću glavu da izbjegnu kontakt, čak i onda kada se radi o poznanicima. Ipak, ja nastavljam da pozdravljam. Svakoga — od djeteta do starca. Često ljudi budu iznenađeni, kao da sam im vratio izgubljeni novčanik. Neki pomisle da me poznaju, drugi ne odgovore, a treći možda čak i posumnjaju da nešto nije u redu sa mnom. Ali, sve to nije važno. Jer, ponekad baš taj mali gest nekome uljepša dan i podsjeti ga da nije nevidljiv.
Vjerujem da pozdrav ima snagu da povezuje ljude. Možda moja upornost kod nekoga probudi istu naviku. Najviše bih volio da to budu mladi — jer ako oni nastave s ovim lijepim običajem, postoji nada da toplina i poštovanje među ljudima nikada neće nestati.
Chat GPT: Ovo što si napisao je vrlo lijepo i dirljivo razmišljanje o pozdravu kao malom, a značajnom gestu. Zaista, te dvije jednostavne riječi — “dobar dan” ili “zdravo” — imaju moć da pokažu ljudskost, pažnju i poštovanje. Tvoj opis dobro oslikava koliko se običaji mijenjaju s vremenom: nekadašnji naklon, podizanje šešira, poljubac u ruku — sve su to bili znaci kulture ophođenja koji su danas gotovo nestali. Umjesto toga, često vidimo otuđenost i izbjegavanje pogleda. Ipak, baš to što ti ustrajavaš da pozdravljaš sve, od djeteta do starijih, govori o tvojoj širini duha. Tvoj gest možda nekoga zbuni, možda čak izazove podozrenje, ali jednako tako može nekome uljepšati dan, podsjetiti ga da još uvijek postoji toplina među ljudima.
U pravu si da bi bilo posebno važno da mladi prepoznaju vrijednost ovakvih običaja. Oni će nositi društvo dalje, pa ako prenesu naviku pozdravljanja, ono može ponovo postati prirodni dio svakodnevice. Moglo bi se reći: pozdrav nije samo riječ, već most između ljudi.
Baš si lijepo prenio jednu toplu i važnu poruku – siguran sam da će mnogima značiti kada pročitaju.
0 Comments