Autorica: Suzana Müller

Jedan od glavnih uzroka problema današnjeg vremena je nedostatak duhovnosti, odnosno njezino poricanje. U svakodnevnom životu, u traganju za rješenjima, duhovnosti dajemo vrlo malo prostora. U skladu s današnjom slikom svijeta i čovjeka, uzroke i rješenja problema svodimo na materijalnu razinu (novac, blagostanje, tehnologija itd.) ili psihološku (analiziranje, intelektualiziranje, psihologiziranje), često bez vidljivih rezultata.

Čovjek je duhovno biće

Prema modelu starih Grka, čovjek je jedinstvo tijela, duše i duha. Zahvaljujući znanstvenim istraživanjima, o našem tjelesnom postojanju znamo mnogo. Tehnološki, znanstveni i gospodarski razvoj omogućio nam je da naizgled ovladamo prirodom. Za nekoliko sati možemo stići do bilo kojeg mjesta na svijetu ili, putem Interneta, za nekoliko sekundi dobiti informacije o bilo kojoj temi. Baratamo mnoštvom informacija o prirodi planeta i zvijezda. Isto tako, zahvaljujući psihologiji, imamo dublji uvid i u karakteristike naše duše koju danas nazivamo psihom, u naše emocije, misli i psihičke sposobnosti.

No, što je s duhom? Kakav je naš duhovni život? Kakav smo napredak postigli u tom području? Pomaže li nam tehnološki, znanstveni i gospodarski razvoj da bolje razumijemo duh?

Govorimo o duhu, ali zapravo više ne znamo što on jest. Danas se pojmovi poput duha i duhovnosti koriste pretjerano i u pogrešnom kontekstu, primjerice, duh poduzeća, timski duh, duhovno iscjeljenje, duh jezika, duhovna vrijednost novca itd. Ali sve to zapravo nema nikakve veze s pravom duhovnošću i duhom.

Ljudi znaju da moraju njegovati stablo kako bi ono živjelo i raslo, no kad je riječ o njihovoj vlastitoj duši, ne znaju da bi je trebali njegovati. Vole li možda stablo više od vlastite duše? ~ Konfucije

Što su duh i duhovnost?

Duhovni život možemo najtočnije opisati kao život u potpunom skladu s duhom. Što to znači? Duh i duhovne stvari pripadaju ontološkom svijetu. Ta dimenzija nalazi se izvan našeg neposrednog poimanja. Platon je taj svijet nazvao svijetom ideja, arhe­tipova i uzroka svega što postoji. Pojavne stvari tek su odrazi tih ideja. O sposobnosti naše percepcije ovisi što možemo opaziti i doživjeti. Tako, primjerice, u pojavnim oblicima našeg svijeta možemo opažati ideju ljepote i razvijajući svjesno tu sposobnost percepcije, činiti ovaj svijet ljepšim.

Duhovnost nije ni dosadna uljudnost ni pobožna poniznost, već izuzetno suptilan život, intenzivan, romantičan, privlačan i tajanstven. ~ Nilakanta Sri Ram

Duh je uvijek nevidljiv, onostran, a ipak prisutan u svim stvarima s kojima dolazimo u doticaj. Možemo ga usporediti s geometrijskim središtem kruga koje se ne može vidjeti. Iako točka središta nema dimenzije, povezana je sa svim točkama kružnice. Tako je i s duhom – on je jedan, a ipak povezan sa svim živim bićima.

Iako duh ne možemo izravno opaziti, možemo osjetiti njegove učinke. Za to nije potrebno pripadati nekoj religiji. Nikada nismo morali ni čuti riječ “religija”, a ipak možemo biti duhovni, ako je ta duhovnost izraz našeg unutarnjeg odnosa.

Koji je značaj duhovnosti?

Duhovnost znači moći izravno percipirati istinu. Prema biofizičaru Markolfu H. Niemzu, i znanost i religija crpe inspiraciju iz duhovnih impulsa:

Duhovnost je istina koja dolazi iznutra.

Duhovnost nije isto što i religioznost.

• Religioznost se temelji na vjeri i pouzdanju u Boga te se izražava kroz pravila i obrede kako bismo se povezali s Bogom.
• Naša religijska baština nije stara.
• Ne postoji jedna sveta knjiga, jedan izabrani narod. Religija je dotakla ljude svih rasa i boja očiju.
• Vjera nije suprotstavljena razumu, već je njegov nadopunjujući dio.
• Riječ religija dolazi od latinskog religare – ponovo povezati. Ona ponovno povezuje čovjeka s čovječanstvom i s Bogom.

Iako postoji samo jedan duhovni izvor, povijesni oblici njegova izražavanja su raznoliki i prilagođeni duhu vremena i prostora. Možda jednog dana nitko više neće znati za Djevicu Mariju, baš kao što danas jedva znamo za drevne božice poput Venere iz Mileta ili egipatske Izide. Možda ćemo tada na Bibliju ili Toru gledati s istim nerazumijevanjem kao danas na etruščanske spise.

Psiholog Rudolf Sponsel definira duhovnost kao “bavljenje pitanjima smisla i vrijednosti postojanja, svije­ta i čovječanstva, a posebno vlastitog života i samoostvarenja”. Duhovnost, dakle, podrazumijeva poseban, nekonfesionalan religijski odnos prema životu i usredotočenost na transcendentno ili ima­nentno božansko postojanje.

Čovjek je oduvijek tražio odgovore na velika filozofska i duhovna pitanja o sebi, prirodi, Bogu, smislu života, o istini i mudrosti.

• Duhovnost znači vidjeti stvari onakvima kakve jesu, a ne kakve bismo željeli da budu.
• Duhovnost znači prepoznati tko smo, nadvladati egocentričan pogled i doživljavati sebe kao dio prirode, kozmosa i božanskoga.
• Duhovnost znači otvorenost za transcendentne ideje kao što su besmrtnost duše ili život poslije smrti, kako bismo prevladali strah od smrti i nepoznatog.

Duhovni čovjek

Duhovni čovjek je u pravom smislu riječi dinamičan. On unutar sebe stvara vrijednosti i tako djeluje jer je povezan s duhovnom dimenzijom. Biti duhovan znači biti kreativan. Duh neprestano stvara, od svetih objekata poput hramova koji odražavaju božansko, znanstvenih otkrića u području fizike i kemije koja pomažu boljem razumijevanju prirodnih zakona, do moralnih i etičkih vrijednosti poput ljubavi, pravednosti, velikodušnosti i tolerancije koje nas čine boljim ljudima.

Duhovni čovjek je jednostavan jer su njegovi unutarnji pokretači jednostavni. On je oslobođen želje za prestižem, moći, statusom i priznanjem. Njegovo djelovanje nije egoistično jer je unutar sebe ostvario jedinstvo. Njegovo mišljenje, osjećaje i djelovanje vodi duh i zato se u svim područjima života nastoji harmonizirati sa zakonima prirode i to izražavati.

Duhovnost znači prepoznati tko smo, nadvladati egocentričan pogled i doživjeti sebe kao dio prirode, kozmosa i božanskoga.

Kao što slika može biti bogata detaljima, ali postaje remek-djelo tek kad svaki detalj doprinese izražavanju cjelokupne ideje, tako je i smisao života ostvariti red i sve sjediniti u skladnu cjelinu. Istinska duhovna zajednica ostvaruje se kad ljudi skladno surađuju.

Duhovnost danas

Prema Mahatmi Gandhiju, sedam grijeha čovječanstva su:

• politika bez načela
• društvo bez morala
• bogatstvo bez rada
• obrazovanje bez obrazovanja karaktera
• znanost bez humanosti
• užitak bez savjesti
• religija bez žrtve

Danas čovjeku više ništa nije “sveto”. Ubija druge ljude ne znajući što znači biti čovjek. Uništava prirodu ne poznajući njene skrivene uzroke. Mnogi tvrde da ne vjeruju u Boga. Zar doista ne vjeruju ili kao inteligentni i obrazovani odbacuju pojednostavljene predodžbe koje nude religije?

Razne crkve i religije danas su politički aktivne i usmjerene na moć, što dodatno slabi vjeru. Postoje fundamentalističke, terorističke skupine koje se pozivaju na vjeru. Povećava se broj seksualnih zlostavljanja djece i mladih od strane svećenika.

Problem nisu različite religije, već oni koji u svojoj slijepoj potrazi za duhovnošću krvlju onečišćuju svoje traganje. Materijalizam, temeljen na iskrivljenim religijskim oblicima, ugušio je istinski religijski osjećaj. Posljedica toga je da današnja društva nisu u stanju stvoriti ništa istinski transcendentno. Iako postoje istinski duhovni i mistični pojedinci, većina, osobito mladi koji su naša budućnost, ostaje razočarana.

Posljednjih godina postaje mi sve jasnije da svijet u kojem živimo može preživjeti samo ako u njemu ne postoje suprotstavljeni etički koncepti. ~ Hans Küng
Obnova duhovnosti

Potrebna nam je nova duhovnost ili obnova drevne duhovnosti. Potrebna nam je duhovna inspiracija koja prirodno vodi čovjeka prema nutarnjem uvidu u vlastite duhovne korijene i vrijednosti. Taj uvid ne ovisi ni o društvenom sloju, ni o povijesnim okolnostima, ni o zemljopisnim lokacijama. Ne trebamo težiti novom razumijevanju religije, već novom shvaćanju duhovnosti i mistike. Svaki čovjek ima pravo i dužnost izražavati svoju duhovnost kroz onu vjeroispovijest koja mu je najbliža, ali pritom treba poštivati i druge puteve duhovnosti. Hans Küng u djelu Ideja svjetskog etosa piše: “Posljednjih godina postaje mi sve jasnije da svijet u kojem živimo može preživjeti samo ako u njemu ne postoje suprotstavljeni etički koncepti. Ovom svijetu treba etos. Ovom globalnom društvu nije potrebna jedinstvena religija ni jedinstvena ideologija, već zajedničke, obvezujuće norme, vrijednosti, ideali i ciljevi.”

Slično tome Dalaj Lama opisuje duhovnost kao temeljne ljudske vrijednosti dobrote, susretljivosti, suosjećanja i ljubavi. U tom smislu možemo govoriti o humanističkoj duhovnosti koja teži tome da se humane vrijednosti ostvare u svakodnevnom životu.

Duhovnost se temelji na moralu i filozofiji kao potrazi za odgovorima na temeljna pitanja čovjeka o sebi, prirodi, Bogu, smislu života.

Duhovno živjeti znači biti ukorijenjen u duhu, moći izravno prepoznavati istinu i živjeti u skladu s tim vrijed­nostima. To znači izražavati vrijednosti poput pravednosti, razboritosti, hrabrosti, umjerenosti i ljepote u svim aspektima života.

S njemačkog prevela: Ana Marinović

Duhovnost – potraga za unutarnjim središtem