Otvoreno pismo nekadašnjeg policajca pripadnicima MUP-a
Autor: Dušan Stanković
Drage bivše kolege policajci, verujem da ste i vi, kao i mnogi naši sugrađani, uznemireni dešavanjima u našoj zemlji poslednjih meseci. Svako na svoj način: neko je uznemiren što policija i režim tuku građane; neko što građani tuku policiju i pristalice režima (mada je to manje očigledno). Ko nije uznemiren – svaka mu čast, jer očigledno nema pojma gde živi.
Vama koji ste odgovorni za prebijanje studenata, dece i svih drugih sugrađana, vama koji ste šutirali tela i gazili glave, vama šestorici koji krvnički tučete jednog, vama koji batinama želite da kaznite ili „prevaspitate“, vama koji pretite silovanjem; vama bih da poručim da ovo nisu primeri prekomerne upotrebe sredstava prinude već primeri krivičnog dela zlostavljanje i mučenje za koje je predviđena kazna zatvora do 10 godina, a ukoliko nastupi smrt lica (od koje su neki pretučeni ugroženi) to je i teže delo. Zastarelost za ova dela je minimum 10-15 godina. Dakle, sasvim dovoljno.
Vama poručujem i da nemate opravdanje za to što činite. Nisu lično vas ti ljudi provocirali čak i ako su vas gađali kesom punom mokraće. To su poruke upućene policiji bez integriteta i legitimiteta i isto tako nelegitimnoj, korumpiranoj i nasilnoj vlasti.
Građanima vi lično niste bitni. Kada dođete na posao – vi predstavljate državu kojoj služite i plaćeni ste da, ako ste loše vođeni kao što jeste i ako dozvoljavate da vas koristi korumpirana i nelegitimna vlast kao što dozvoljavate, trpite batine, psovke, uvrede. To vam je, doslovce, u opisu posla.
Ako pak hoćete da sprovodite zakon – možete. Podnesite prekršajne prijave za uvrede ili krivične prijave za napade na vas. Ali onda morate da primenjujete zakon u potpunosti. Morate da postupate i prema pristalicama SNS-a koji iza vaših leđa tuku građane palicama, gađaju ih kamenjem, flašama i pirotehnikom. Ako krenete sa primenom zakona dalje i budete dovoljno vredni, možda saznamo i ko je odgovoran za pad nadstrešnice, najveću plantažu marihuane na Balkanu ili izbornu krađu.
Takođe bih da poručim bivšim kolegama koji nikoga nisu tukli ali ništa nisu uradili da isto spreče – nepostupanje u ovakvim situacijama je takođe kažnjivo. Ono najmanje što možete jeste da nasilje sprečite. Dakle, kada naredni put balvani u kornjačama ili u civilu tuku klinca koji leži – budite ljudi, priđite im i odgurnite ih. Vas neće tući.
Takođe bih da poručim svim kolegama da imaju nekoliko izlaza iz ovako nezavidne situacije. Prvi je otkaz. Nije tako teško naći posao van policije. I to posao koji vam neće pružiti neprospavane noći i visok pritisak.
Druge opcije predstavljaju bunt u okviru radne organizacije. Za to vam je potrebna i hrabrost i lukavstvo. Možete (i morate) da odbijete nezakonita naređenja i da intervenišete jednako prema obema stranama. Kada to uradite javno, niko ne može da vas spreči, jer se danas sve odvija pred kamerama. Dakle, dovoljno je da jedan policajac započne postupanje prema pristalicama SNS-a koji napadaju građane. Ostali će prići da asistiraju jer ne mogu to da ignorišu.
Ukoliko se to odvija van očiju javnosti ili ukoliko trpite posledice, isto možete da prijavite civilnim organizacijama koje se bave zaštitom uzbunjivača, a dobili biste podršku i zaštitu šire javnosti (pogledajte samo slučaj majorke Katarine Petrović). Na kraju biste to dobro i naplatili od države.
Mnoge vaše kolege su već na bolovanju. Razumem ih. Psihofizički je nemoguće podneti prekovremeni i svakodnevni rad, maltretiranje od strane starešina u stanici a od građana na ulici, nošenje zaštitne opreme na 40 stepeni. Neko od toga dobije pritisak, neko mučninu u stomaku, neko glavobolju i besane noći, a neko se ušine, ugane, saplete, istegne – jer je psihički iscrpljen i dekoncentrisan.
Čak i kada biste zbog nečega dobili otkaz, velika je verovatnoća da biste na posao (ako vam je baš toliko drag) bili vraćeni kao heroji kada dođe do smene vlasti. A i da ne dođe, bićete ljudi (bićeš čovek) do kraja života.
Na kraju, voleo bih da poručim i onim bivšim kolegama koji se ne nalaze na ulicama da moraju da učine mnogo više da ovo stanje spreče.
Morate da razgovarate međusobno o tome zašto je sve ovo pogrešno i kakve posledice to nosi po policiju, društvo, vaše komšije, prijatelje, porodice, decu…
Znam da niko ne voli da mu se govori šta da radi. Ja vam to i ne govorim. Ja vam poručujem da možete da budete ljudi ako to želite.
Autor je bivši policajac, doktorand kriminologije
0 Comments