Piše: Časlav Pejović

Ispred zgrade u kojoj boravim u Hamburgu, na trotoaru, nalaze se četiri mesingane ploče. Ispred susjedne zgrade, još osam. Ispred druge zgrade, još 11. Ispred tih prelijepih vila u kraju koji se zove Rotherbaum, ima ih još mnogo.

Nijesam obraćao pažnju na te mesingane ploče sve do prije nekoliko godina, u novembru, kada sam bio ovdje, i vidio svijeće upaljene oko njih. Prišao sam da vidim šta je to. Većina njih počinje rečima “Hier wohnte…”. Na našem jeziku, “ovdje je živio…” zatim ime i datum deportacije. Imena Jevreja deportovanih u koncentracione logore od strane nacističke Njemačke.

U mnogim od tih prijelepih vila živjele su bogate jevrejske porodice, trgovci, ljekari i profesori. Svijeće u novembru su upaljene u znak sjećanja na Kristalnu noć, kada su 9. i 10. novembra 1938. nacističke paravojne formacije napale i opljačkale jevrejske prodavnice, sinagoge, škole i bolnice.

Bio sam duboko dirnut kada sam shvatio kako Njemačka obilježava žrtve svoje mračne prošlosti. Postavljanje imena tih žrtava ispred domova u kojima su živjeli pruža drugu dimenziju. Gledajući domove žrtava, odmah iza tih mesinganih ploča, možete stvoriti sliku nevinih ljudi koji su odvučeni iz svojih domova i odvedeni u smrt u koncentracione logore samo zbog svojih imena, religije i etničke pripadnosti.

Dolazim sa Balkana, čija istorija ima mnogo “mračnih trenutaka” istrebljenja čitavih grupa ljudi počinjenih iz sličnih razloga: pogrešna imena, etnička pripadnost, religija, netolerancija prema onima koji su drugačiji. Možete ga nazvati kako želite, ali kada ubijate ljude iz takvog razloga, jedna riječ je najprikladnija: fašizam. To zlo nema nacionalnost, već je ukorijenjeno u ekstremistčkom tipu nacionalizma koji se može naći u različitim djelovima svijeta.

Prije nekoliko dana, jedan takav fašista iz Crne Gore, koji je bio odgovoran za ubistva hiljada muslimana tokom Drugog svjetskog rata, većinom nevinih civila, žena i djece, u zločinima mnogo gorim od Srebrenice, promovisan je kao “nacionalni heroj” od strane crkve i nekih njenih pristalica. Njegova statua je stavljena u lokalnu crkvu, tako da vjernici mogu da odaju poštovanje fašisti i ratnom zločincu, koji stoji pored ikona koje prikazuju Isusa Hrista.

Osjećam se nemoćno i posramljeno. Poniženo. Mogu se samo nadati da će se jednog dana ovaj koncept mesinganih ploča proširiti na Balkan u znak sjećanja na nevine ljude koji su ubijeni bez razloga. I, zašto ne, u Gazu, gdje, pred očima cijelog svijeta, nevini civili nastavljaju biti ubijani svaki dan, djeca umiru od gladi, dok takozvana “međunarodna zajednica” ne čini ništa da to zaustavi. Ubijanje nevinih civila i djece nije samoodbrana. To je zločin. Šta se dešava sa čovječanstvom?

Napomena. Tekst pisan na engleskom je izvorno objavljen na autorovoj FB stranici. Prenosimo ga uz dozvolu autora, koji ga je i preveo.