Možda ste se i sami pitali zašto ste vi i vaša braća ili sestre toliko različiti. Odrasli ste u istoj obitelji, s istim roditeljima, dijelite slične gene, a opet ste kao dan i noć. Iako to može zvučati čudno, znanstvena istraživanja pokazuju da razlike nisu slučajne, one su dio dubokog psihološkog procesa u kojem se djeca nesvjesno oblikuju kako bi pronašla vlastiti identitet.

Dok se mnogi prirodno poistovjećuju s obitelji, kod braće i sestara često je prisutan upravo suprotan proces. Psiholozi ga nazivaju “proces odvajanja identiteta” (deidentifikacija), a odvija se tijekom djetinjstva i adolescencije. Djeca se ne trude sličiti, već se žele razlikovati. To im omogućuje da budu viđeni kao jedinstvene osobe u očima roditelja i okoline.

Znanstvenici taj proces opisuju i kao “pronalaženje vlastite uloge”, djeca ne žele zauzeti već postojeće uloge koje su već pripale njihovoj braći ili sestrama, već traže jedinstveno mjesto u obitelji. Ako je jedno dijete “pametan učenik”, drugo se možda profilira kao “zabavljač”. Ako je sestra “sportašica”, brat može biti “umjetnički tip”. Ovakve uloge često nisu svjesne, ali pomažu djeci da se izbore za roditeljsku pažnju i prepoznatljivost unutar obitelji.

Uloga roditelja i percepcije

To što ste zauzeli drugačiju ulogu ne znači da nemate sposobnosti slične svom bratu ili sestri. No, u obiteljskom okruženju netko je bio “brži” i taj prostor je već bio zauzet, pa ste tražili vlastiti put.

Prema evolucijskoj psihologiji, roditelji često ulažu više pažnje i resursa u dijete koje percipiraju kao “najperspektivnije”, jer im to dugoročno donosi najveću korist od ulaganja. Zato nije dovoljno samo biti drugačiji, važno je biti drugačiji na način koji će se roditeljima svidjeti.

Uz to, djeca ne odrastaju u potpuno istim uvjetima. S vremenom se mijenjaju financijska situacija, stres, dinamika unutar kuće i emocionalna zrelost roditelja. Svako dijete, iako dijeli isti dom, zapravo odrasta u drugačijem okruženju.

Posljedice roditeljskog favoriziranja

Velika znanstvena studija koja je obuhvatila više od 19.000 sudionika pokazala je da nejednako ophođenje s djecom unutar obitelji može imati dugotrajne posljedice. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Psychological Bulletin, manje favorizirana djeca češće pate od problema sa samopouzdanjem i emocionalnom nestabilnošću u odrasloj dobi. Tekst se nastavlja ispod oglasa

Roditelji, svjesno ili nesvjesno, često više podržavaju djecu koja su smirenija, savjesnija ili im jednostavno više odgovaraju. Ta djeca s vremenom razvijaju bolju emocionalnu ravnotežu i stabilnije odnose. S druge strane, mlađa djeca, osobito sinovi, češće dobivaju manje pažnje, što ih može staviti u nepovoljan položaj.

Autori istraživanja naglašavaju da je važno prepoznati ove obrasce kako bi se spriječila šteta i poboljšala obiteljska dinamika.

Povratak sebi, bez uloga i usporedbi

Ako prepoznajete da ste u djetinjstvu prihvatili određenu ulogu kako biste se razlikovali od braće ili sestara, važno je znati da se identitet može mijenjati. Niste zauvijek ono što ste nekad morali biti. Odrasla dob pruža priliku da ponovno razmislite tko ste zapravo, bez usporedbe s drugima i bez pritiska da se uklopite u davno oblikovane obrasce.

Istraživanja pokazuju da ljudi koji žive u skladu sa sobom, prema vlastitim vrijednostima i željama, osjećaju veće zadovoljstvo i unutarnji mir. Okušajte se u novim aktivnostima, okrenite se stvarima koje vas zaista zanimaju, bez obzira jeste li u prošlosti mislili da “niste za to”.

Ono što je nekoć bio mehanizam prilagodbe, sada može postati svjestan proces prema osobnom rastu i punijem životu. (Izvor:Index.hr)