Piše: Marija Zaharova 

U dostupnom segmentu ove diskusije za širu javnost, želim se detaljnije zadržati na političkoj pozadini digitalne transformacije i ulozi koju u njoj imaju neuronske tehnologije. Očigledno je da pod uticajem vještačke inteligencije (VI), kao ključnog pokretača četvrte industrijske revolucije, pred našim očima nastaje novi ekonomski, društveno-kulturni i društveni poredak. Posebno su primjetne promjene u industrijskoj i finansijsko-ekonomskoj sferi država, ali već sada eksplozivni razvoj mašinskog učenja dobija sve veći politički značaj. Da bismo ispravno postavili smisleni okvir ove „pozadine“ digitalizacije, potrebno je opisati sistem ideoloških koordinata koji su prihvatili određeni geopolitički akteri koji promovišu vještačku inteligenciju.

Ovaj okvir je neokolonijalno mišljenje.

Upravo u kombinaciji s VI, neokolonijalizam dobija istinski globalno praktično značenje i tehnološku dovršenost. Svijet izvan područja „zlatne milijarde“ suočava se s formiranjem novih mehanizama zavisnosti – suptilnijih od „tradicionalnih“ oblika podređivanja kolonija metropolama, ali istovremeno sveprisutnijih i dugoročnijih. Radi se o zavisnosti zemalja u razvoju ne samo od isporuke opreme ili softvera, već i od „podešavanja“ algoritama koji upravljaju ključnim procesima – od logistike do obrazovanja, od medicine do upravljanja javnim mišljenjem. To je resursna zavisnost na drugom nivou, gdje glavni alat „izvoza uticaja“ postaju informacije, podaci, njihov kvalitet, kao i sam pristup računskim kapacitetima.

Upravljanje se sve više vrši iz uslovne aglomeracije vodećih država i korporacija koje posjeduju gotovo potpuni monopol na napredne tehnologije i infrastrukturu njihove primjene. Posjednik takvih resursa dobija mogućnost da diktira uslove, nameće modele ponašanja, oblikuje svjetonazor, utiče na svijest i, u konačnici, na donošenje odluka kako na nivou vlada, tako i na nivou pojedinaca – i to, kako se sada kaže, „u trenutku“, odnosno gotovo u realnom vremenu.

U kombinaciji s VI, neokolonijalizam dobija istinski globalno praktično značenje i tehnološku dovršenost.

Tehnologije VI već danas omogućavaju usmjeravanje i zamjenu stvarnosti u razmjerima koji ranije nisu bili dostižni. Uticaj se vrši kako kroz uobičajene kanale dostave informacija, tako i kroz digitalnu sredinu koja neprimjetno prodire u svakodnevni život. Neuronske manipulacije prelaze granice logike i argumenata zasnovanih na činjenicama, prodirući na nivo automatskih reakcija – u reflekse, moralno-etičke stavove, pa čak i u podsvijest.

Formira se potpuno nova arhitektura kontrole, pri kojoj se vanjsko upravljanje može ugraditi u ličnu strukturu psihologije čovjeka, zaobilazeći svjesni izbor i otpor.

Dakle, VI ne postaje samo ili isključivo alat progresa, već i poluga pritiska, pokretačka snaga globalne konkurencije, uključujući borbu za umove i srca, za sam način života čovjeka, kao i sredstvo preraspodjele vlasti u svijetu. U trci za tim apsolutnim liderstvom, statusom „vladara sudbine čovječanstva“, postoji rizik da se nađemo u potpuno drugačijoj budućnosti od one koju nam prikazuju zagovornici digitalnog prelaza. Ovo je problem koji zahtijeva uravnoteženo razmatranje, uzimajući u obzir kako savremeni napredak u oblasti visokih tehnologija, tako i ekonomske realnosti, uključujući njihov ekološki aspekt.

Prema objavljenom saopštenju operatera najvećeg energetskog sistema u SAD, PJM Interconnection, u julu ove godine, „dolazi do preopterećenja jer centri za obradu podataka i čet-botovi zasnovani na vještačkoj inteligenciji troše električnu energiju brže nego što se grade nove elektrane“. Predviđa se da će računi za struju porasti za više od 20% ovog ljeta u nekim djelovima teritorije koja pokriva 13 država – od Ilinoisa do Tenesija, od Virdžinije do Nju Džersija – opslužujući 67 miliona klijenata u regiji s najvećim brojem centara za obradu podataka na svijetu. S obzirom na kolonijalne navike Zapada razvijane vjekovima, nema sumnje da će glavno breme kompleksnog opterećenja na sisteme eksploatacije prirodnih resursa, električne energije i drugih dobara potrebnih za „napajanje“ proždrljive VI, na ovaj ili onaj način pasti na pleća zemalja u razvoju koje budu imale neoprez da se „kupe“ na obećanja o pomoći u „prevazilaženju digitalnog jaza“. Britanci su imali ideju imperije nad kojom nikada ne zalazi sunce, opsluživanu brojnim kolonijama. Francuzi su imali svijet frankofonije, u znatnoj mjeri na račun faktički porobljenih zemalja. Nijemci su u mračnom periodu svoje istorije gradili hiljadugodišnji rajh. Novi vizionarski projekat globalnog dubokog stanja je vještačka inteligencija.

Očekuje se da će eksploatacija minerala potrebnih za digitalni prelaz, poput grafita, litijuma i kobalta, porasti za 500 posto do 2050. godine.

Razmotrimo sada pažljivije formirani globalni lokus kontrole, oslanjajući se na brojke.

Prvi element je sama svjetska ekonomija, koja trenutno sprovodi upravljani prelazak na „digitalne šine“ – odvija se puzajuća digitalizacija svih sfera ekonomske aktivnosti: proizvodnje, upravljanja, logistike, distribucije i drugih. Zemlje OECD-a (tzv. razvijene države) stvorile su uslove u kojima je upravo digitalni sektor postao najbrže rastući u posljednjih 6-7 godina. Trenutno njegov udio iznosi 3% svjetskog BDP-a, a nijedna industrija u istoriji nije se razvijala tako brzo i u takvim razmjerima kao digitalizacija.

Digitalni standardi postaju neophodan uslov za investiranje i sami po sebi privlače do 13% vanjskih investicija, pri čemu taj udio sve brže raste. Danas čovječanstvo generiše ogromnu količinu informacija: svake sedmice više nego tokom cijelog prošlog milenijuma. Stoga je ključni trend u razvoju obrada „velikih podataka“. Poslovanje to prepoznaje i razumije: uvođenje tehnologija donosi značajan porast produktivnosti – najmanje 5-6% za kompanije.

Ilustracija pažnje koja se posvećuje VI jesu cifre izdvajanja za njen razvoj. SAD su istovremeno najavile 500 milijardi dolara ulaganja u projekat Stargate. EU, uprkos ne baš optimističnim prognozama ekonomske situacije, izdvaja 200 milijardi eura za svoj InvestAI. Britanija – 14 milijardi funti samo za centre za obradu podataka (COP). Prema procjenama stručnjaka, kapitalna ulaganja Kine u VI samo u jednoj godini (od 2024.) mogu porasti 48 posto, do nivoa od 84-98 milijardi dolara.

Takav eksponencijalni rast i digitalna transformacija nemogući su bez direktnog uticaja na sistem resursnog i energetskog obezbjeđenja odgovarajućih kapaciteta.

Ključni resurs potreban za nastavak povećanja proizvodnje i sve gušće uvođenje VI standarda jesu rijetki zemni metali – minerali čiji su resursi veoma ograničeni. Upravo za njih se sada vode trgovinski ratovi između ključnih dobavljača VI rješenja na tržištu. Političke elite zapadnih zemalja, uglavnom lišene zaliha takvih supstanci, nastoje osigurati nesmetan pristup njihovim nalazištima u zemljama globalne većine, pribjegavajući agresivnoj neokolonijalnoj politici koja ponekad graniči s pljačkom i razbojništvom.

Prema procjenama Konferencije UN o trgovini i razvoju (UNCTAD) i Instituta za obuku i istraživanje UN (UNITAR), eksploatacija minerala za sisteme VI postaje borba za ekonomski preobražaj planetarnih razmjera. Proizvodnja pametnog telefona težine 100 grama zahtijeva oko 70 kg sirovina koje se eksploatišu u zemljama Trećeg svijeta. Pametni telefoni se proizvode u milijardama jedinica. Zbog činjenice da se nalazišta vrijednih elemenata i minerala nalaze u zemljama u razvoju, zapadne kompanije eksploatišu njihova tla i radnu snagu. Stručnjaci govore o „mineralnom kolonijalizmu“.

Očekuje se da će eksploatacija minerala potrebnih za digitalni prelaz, poput grafita, litijuma i kobalta, porasti za 500 posto do 2050. godine, što će pojačati neravnomjerno raspoređivanje ekološkog tereta i ekonomske koristi. Zemlje „kolektivnog Zapada“ nastaviće isisavati resurse iz zemalja u razvoju, dok će države Globalnog Juga siromašiti zbog digitalnog nejednakosti.

Ono što važi za resurse, još je relevantnije za troškove energije i vode koja se koristi za hlađenje računskih kapaciteta. Prema procjenama UNCTAD-a, od 2018. do 2022. potrošnja električne energije 13 najvećih operatera COP-a porasla je više nego dvostruko. U 2022. godini, COP-ovi širom svijeta potrošili su toliko energije koliko i cijela Francuska – 460 teravat-sati (TWh), a taj pokazatelj će se udvostručiti u naredne tri godine. Pritom je samo američka kompanija Google u 2022. godini potrošila više od 21 milion kubnih metara pitke vode za hlađenje svojih servera. Microsoft je za obuku svog generativnog VI GPT-3 iskoristio 700 hiljada litara čiste pitke vode. Podsjećam da UN procjenjuje da dva milijarde ljudi u svijetu nema stabilan pristup čistoj pitkoj vodi. Po mišljenju Zapada, voda je potrebnija nosiocima vještačke inteligencije nego prirodnog intelekta.

Još jedan element stvarane neokolonijalne sisteme postala je ekološka ideološka platforma koju nastavljaju promovisati neoliberalne snage u zemljama „kolektivnog Zapada“. Za sebe su razradili univerzalni sistem ekonomske dopustivosti u najgorim tradicijama predatorske prirode neregulisanog kapitalizma. Pritom, svaki ekonomski razvoj „neizabranih“ država, po njihovom mišljenju, mora biti u skladu s „zelenim“ standardima Zapada. Prošavši fazu intenzivnog ekonomskog razvoja, zemlje OECD-a sada političkim metodama ograničavaju rast ekonomija zemalja globalne većine. Sami se ne libe „prljavih praksi“ ako se razvoj i eksploatacija minerala ili proizvodnja odvijaju daleko od gradova SAD-a i Evrope. Rastuća potražnja za prenosom, obradom i skladištenjem podataka za nove tehnologije, poput blokčejna, VI, mobilnih mreža pete generacije (5G) i „interneta stvari“, ne smanjuje, već povećava emisije CO2. Cijeli sektor već emituje više od 3 posto svjetskih stakleničkih gasova – do 1,6 gigatona CO2-ekvivalenata u 2020. godini. Emisije ugljen-dioksida rastu u logaritamskoj progresiji.

Takvo svjesno „upravljanje“
a) digitalizacijom,
b) uvođenjem VI,
c) „zelenom agendom“

dovelo je do toga da sfera VI doživljava fazu revolucionarnog razvoja, „kvantnog skoka“. Krajem prošle decenije predstavljena je kvalitativno nova arhitektura dubokih neuronskih mreža, takozvanih transformera, a početkom ove decenije ona je realizovana u istinski masovnim proizvodima, poput ChatGPT-a, koji su se mogli prilagoditi gotovo svakoj sferi ljudske aktivnosti. Sada je jasno da će svi procesi daljeg održivog razvoja, digitalne transformacije, odbrambene izgradnje, političkog inženjeringa, masovnih komunikacija, obrazovanja, zdravstva, pa čak i kreativnosti u širem smislu, neminovno biti povezani s njihovim sveprisutnim uvođenjem. Postalo je očigledno kojim smjerom ide dalja evolucija čovječanstva. Dobili su snagu stavovi koje je iznio predsjednik Rusije Vladimir Putin, da će lider u proizvodnji ove tehnologije postati vladar svijeta i da s njenim uvođenjem čovječanstvo započinje novo poglavlje svog postojanja. Ovo je već sada prostor geopolitičke konkurencije, ogromnih investicija i novih oblika tehnološke ekspanzije iz gore navedenih razloga.

Upoznavanje s tematikom VI omogućava da se s uvjerenjem kaže: ona je, nastavljajući logiku svojih zagovornika, spontano izdvojena u samostalni klaster međunarodnih odnosa. Ubrzanim tempom problematika neuronskih mreža prodire u agendu međunarodnih i regionalnih struktura.

Od značajnijih inicijativa može se spomenuti platforma UN-a, gdje se vode međuvladine konsultacije o pokretanju Globalnog dijaloga o upravljanju VI i Međunarodne naučne grupe za VI. Razmatra se pitanje osnivanja specijalnog fonda pri UN-u za podršku programima tehničke pomoći u ovoj oblasti. Od početka godine počela je sa radom digitalna kancelarija u sastavu Sekretarijata Organizacije. U UNESCO-u se vode intenzivne diskusije o formiranju etičkih normi i standarda za VI, koji proističu, između ostalog, iz Preporuke o etici vještačke inteligencije usvojene 2021. godine. Pod okriljem UNIDO-a djeluje Globalni savez za VI u industriji i proizvodnji. Svake godine održava se samit ITU-a „VI za dobrobit“. Čak je i OEBS pokušao pronaći svoje mjesto u ovoj temi. Svi ovi procesi koji se burno razvijaju na raznim multilateralnim platformama i forumima jasan su simptom sve veće globalne konkurencije za liderstvo u ovoj sferi. I svi oni zahtijevaju neprestano pažnju i proaktivnu poziciju države, uključujući i ministarstvo vanjskih poslova. Na kraju, izgradnja pravednog multipolarnog svijeta direktno zavisi od naše sposobnosti da spriječimo pokušaje stvaranja „u digitalnom obliku“ neokolonijalnog ugnjetavanja i nejednakosti.

https://rg.ru

Prevod: AI Grok/PCNEN