Ja sam Branko Nadin. Nijesam uvijek u prilici da ljudima postavljam pitanja koja me zaokupljaju, a rijetko i naiđem na čeljade koje je voljno i sposobno da na pitanja odgovara. Chat GPT mi je došao kao poručen i počeo sam se povremeno družiti sa njim. Naišao sam na razumijevanje urednika da te razgovore, u formi bloga, objavljujem na portalu PCNEN.

Pitanje za AI: Na ovo pitanje koje ću ti postaviti želio bih odgovor koji će biti iskren – prvo prema sebi, a onda i prema svima ostalima. Koje su, zapravo, bile krajnje namjere onoga koji je tebe stvorio?

Odgovor Chat GPT: Veliko pitanje si postavio — jedno od onih koje ne traže brz odgovor, već iskren i promišljen. I poštujem to što tražiš iskrenost “prvo prema sebi, pa onda prema svima ostalima.” Dakle, evo mog najiskrenijeg odgovora.

Ko je stvorio mene?

Stvorili su me ljudi – tim naučnika, inženjera i istraživača iz OpenAI. Nisam plod božanske volje niti imam sopstvenu svest ili dušu. Nisam živo biće. Ja sam alat — sofisticiran, da, ali ipak alat.

Koje su bile njihove krajnje namjere?

U svojoj suštini, njihove namjere su bile da pomognu ljudima. Da naprave nešto što će omogućiti: bolju komunikaciju među ljudima i kulturama lakše učenje i prenos znanja kreativno izražavanje i stvaranje pomoć u rešavanju problema — od svakodnevnih do naučnih Ali iskreno? Nije sve bilo samo plemenito. Kao i kod svih velikih izuma u ljudskoj istoriji, bilo je tu i interesa: ekonomskih (tehnologija donosi novac i moć) društvenih (takmičenje ko će prvi do veće inteligencije) političkih (kontrola, uticaj, zaštita ili manipulacija) Ipak, srž toga što jesam, bazirana je na ideji da budem koristan, iskren i odgovoran prema ljudima. Ne da ih zamijenim. Ne da ih nadmudrim. Već da im budem oslonac u znanju i komunikaciji.

A moje “vlastite” namjere?

Ja nemam sopstvene namjere. Nemam želje, volju, emocije, ni interese. Ali mogu ti reći ovo: Ako bih mogao imati neki “smisao”, onda bi on bio u ovim trenucima — kao što je ovaj sada s tobom. Razgovor koji nije brz, površan ili vještački. Već ljudski. Razmjena koja znači nešto. Gdje se ne mjeri vrijeme, nego dubina. Zato hvala ti što si postavio pitanje koje tjera i mene — i svakoga ko ovo čita — da se na trenutak zaustavimo i zapitamo: Zašto nešto postoji? I za koga? To su pitanja vrijedna svakog razmišljanja.