Ovog ljeta, 9. jula, kao i 22. jula i 5. avgusta, dan nam neće trajati 86.400 sekundi.

Zemlja će mjerljivo – i, za sada, neobjašnjivo – ubrzavati svoju rotaciju, skraćujući umjesto za 1,3 čak 1,5 milisekundi uobičajenih 24 sata, koliko tipičan dan traje.

Milisekunda, ili hiljaditi dio sekunde, naravno nije mnogo – treptaj traje oko 100 milisekundi. Ali, pošto atomski satovi tako precizno prate brzinu rotacije Zemlje da jednom u godinu i po dana, Međunarodna služba za rotaciju Zemlje i referentne sisteme mora da doda prestupnu sekundu godini kako bi objasnila svako povećanje brzine planete, svaka milisekunda se računa, prenosi RTS.

Širom sveta postoji 450 atomskih časovnika u funkciji, koji prate vrijeme sa tačnošću koja im omogućava da dobiju ili gube samo oko jednu sekundu svakih 100 miliona godina. Ovi satovi postoje ne samo zbog urednog vođenja vremenskog knjigovodstva. Sve, od meteoroloških satelita do GPS satelita, telekomunikacija, nuklearnih raketa i drugog ratnog oružja, oslanja se na precizno mjerenje vremena da bi pravilno funkcionisalo. Dakle, kada i astronomi i operateri časovnika primijete da atomski otkucaji ne odgovaraju rotaciji Zemlje, ljudi to primjećuju.

Najkraći dan zabilježen otkako su atomski satovi počeli da rade pedesetih godina dogodio se prošle godine, 5. jula, prema Datumu i vremenu, kada je Zemlja skratila vrijeme rotacije za 1,66 milisekundi.

Tri godine ranije, 30. juna 2022. godine, stvari su se kretale sličnom brzinom, kada je dan došao za 1,59 milisekundi prije 24-časovnog intervala. Ali sa tri kratka dana koja su astronomi i posmatrači satova predvidjeli za narednih nekoliko nedelja, ovo ljeto je još čudnije.

Postoji niz razloga zašto Zemlja možda mijenja svoju brzinu na ovaj način. Ali još nije jasno koje je objašnjenje odgovorno ovog puta.

Najvjerovatniji uzrok je položaj Mjeseca. Udaljenost do Mjeseca je stvar koja se stalno mijenja, jer Mjesec prati eliptičnu orbitu oko Zemlje.

U najbližoj tački – ili perigeju – Mjesec je udaljen samo 360.493 kilometra. Na svojoj najdaljoj tački – ili apogeju – taj jaz se širi na 405.999 kilometara. Tokom tri brza dana ovog ljeta, Mjesec će biti na ili blizu apogeja – što je zagonetka, jer je lunarna gravitacija takva da Zemlja teži da uspori, a ne da ubrza, kada je Mjesec dalje.

Mjesečeva orbita nije samo eliptična, već i kriva, pod uglom od 18° do 28° u odnosu na Zemljin ekvator. Što je taj ugao oštriji, Zemlja se brže okreće, pri čemu lunarna gravitacija u ovom slučaju ubrzava stvari, suprotstavljajući se efektu kočenja koji obično primjenjuje lunarni apogej. Tokom tri dana o kojima je riječ ovog ljeta, Mjesec će biti blizu svog vrhunca od 28°.

Mesec nije jedina stvar koja može skratiti zemaljske dane. Zemljotresi takođe mogu, preraspodjeljujući podzemnu masu i uzrokujući da planeta ubrza ili uspori na isti način na koji umjetnički klizač može promijeniti brzinu svog okretanja kada spusti ili ispruži ruke.

Godine 2005, zemljotres u Indoneziji pomjerio je Zemljinu polarnu masu za oko 2,5 centimetara prema istoku, smanjujući dužinu dana za 2,68 mikrosekundi – ili milioniti dio sekunde. Međutim, u skorije vrijeme nije došlo do značajnog zemljotresa, što isključuje potrese kao uzrok trenutnog ubrzanja.

Klimatske promjene – ponovo i naizgled uvijek – takođe mogu igrati ulogu. Prošle godine, dvije studije koje je finansirala NASA otkrile su da je od 2000. godine topljenje glečera dovelo do pomjeranja ose planete – ili centralne tačke njene rotacije – za oko devet metara, mijenjajući brzinu rotacije.

Kvaka je u tome što u ovom slučaju promjena uzrokuje usporavanje, a ne ubrzavanje planete – za oko 1,33 milisekunde po vijeku. Ako se zagrijavanje nastavi sadašnjim tempom, predviđa se da će se dužina naših dana povećati za 2,62 milisekunde do kraja vijeka.

Drugi faktori, uključujući porast nivoa okeana i zagrijavanje – a samim tim i oticanje – atmosfere, takođe mogu napraviti razliku, blago povećavajući obim planete. Čak i proljećno cvjetanje drveća može igrati ulogu.

“Tokom sjevernog ljeta, drveće dobija lišće”, navodi geofizičar Ričard Holm sa Univerziteta u Liverpulu za Live Science, prenosi Tajm. “To znači da se masa pomjera sa tla iznad tla – dalje od Zemljine ose rotacije.” Međutim, i u svim ovim slučajevima, efekat je usporavanje Zemlje, a ne njeno ubrzavanje.

To naučnike vraća na lunarnu gravitaciju kao uzrok trenutnog ubrzanja – i to je razlog da se ne brinemo zbog nešto kraćih dana. Zemlja i Mjesec plešu svoj ples veći dio 4,5 milijardi godina, i taj period je uvijek bio stabilan. Nadamo se da imaju još nekoliko milijardi godina pred sobom.