Piše: Duško VUKOVIĆ

Crna Gora nema baš previše drumova. Od njih se samo rijetki mogu pohvaliti dugovječnošću. Drum koji spaja varošicu Murino u Crnoj Gori sa prevojem Čakor i dalje sa varoši Peć na Kosovu spada u red dugovjekijih. Baš ove godine navršava stotu. Da, čitav vijek je protekao od kada ga je 1925. godine otvorio ondašnji kralj mlade južnoslovenske zajedničke države, kralj Aleksandar. Tada otvorio, a završna epizoda dramatičnog raspada jugoslovenske države zatvorila ga 1999. godine. I još ne basta nikome da ga otvori. Razlozi za to nebastanje nijesu baš jasni.

Jednom Plavljaninu je baš stalo da ljudi ponovo propute ovom saobraćajnicom. Zaljubljen je u svoj širi zavičaj, u Čakor, željan obnove života u ovom parčetu domovine, a obnova ne ide bez puta. Govorim o Nedžadu Cecunjaninu, sredovječnom plavskom stolarskom majstoru koji svoj društveni angažman pokazuje preko nevladine organizacije Udruženje drvoprerađivača Plava. Nedžad se za otvaranje zaboravljene stare saobraćajnice zalaže dugo i argumentvano. No, trebaju mu saveznici u tom zalaganju i tako je došao do mene, preko moga prijatelja i kolege, novinskog fotografa Steva Vasiljevića. Stevo zna da se rekreativno bavim biciklizmom, da sam jedan od osnivača nevladinog udruženja Biciklo.me i da sam zagovornik pedalanja, sporta i rekreacije radi, ali i radi drugih dobrobiti koje kretanje na dva točka donosi.

E, sad, kakve veze ima biciklo i otvaranje puta preko Čakora?

Nedžad Cecunjanin i Brano Božović: Ja bih ga ovuda proćerao!

Duško Vuković: O ljepotama ovih predjela ne treba pričati, da ih ne ureknemo

Nedžadu je palo na pamet kako bi bilo zgodno organizovati biciklistički maraton, šetnju, ili kako bi se već to putešestvije zvalo, od Murina preko Čakora do Plava, i na taj način obilježiti stogodišnjicu zaboravljenog druma, ali i skrenuti pažnju javnosti i onih koji “driješe i vežu” na prostu istinu da je normalnije koristiti već postojeće puteve nego puštati da zarastaju. Pogotovo što je i politika aktuelne crnogorske vlasti, makar verbalno, okrenuta razvoju sjevera države. Nedžadu je stalo da mu Biciklo.me bude saveznik u ovoj raboti i insistirao je na tome da, prvo, vidimo je li put podesan za točkove bicikla i biciklističke noge. Pošto je i nama baš stalo da pripomognemo koliko je u našoj moći, u petak, 27. juna, Brano Božović i ja smo, kao izaslanici Bicikla.me, pošli u Plav, a odatle, zajedno sa Nedžadom, autom do Murina, pa kroz selo Veliku do čakorskog prevoja. Onda smo se kratko spuštali asfaltnim drumom prema Bjeluhama i granici s Kosovom, pa se dohvatili solidnog šumskog off road-a, ostavili auto na jednoj zaravni i pješačili oko kilometar do prevoja odakle se vidi Plavsko jezero.

Nedžadova zamisao je da start biciklističkog maratona u čast stogodišnjice druma Murino-Čakor-Peć bude u Murinu, da se pedala do prevoja, spusti kratko prema Bjeluhama, skrene na šumski put, popenje na prevoj odakle se vidi Plavsko jezero i odatle solidnim šumskim putem spusti u Plav. Ovaj trek je dobio zeleno svijetlo od Brana i mene, koji, bez ikakve hvale, imamo u biciklističkim nogama hiljade kilometara raznih puteva i bespuća.

Evo i malo detaljnijeg opisa staze: Od Murina do prevoja Čakor su 23 km puta na čijem kolovozu je dobar asfalt. Vozi se stalno uzbrdo (sa 1.033 m do 1850 m), ali je nagib uglavnom blag, a tek ponegdje, možda, oko 6-7 %. Za nekoga ko je u solidnoj formi to bi trebalo da bude mačji kašalj. Asfalt je dobar i na nekih 5 km puta sa druge strane prevoja, prema Bjeluhama, odakle se prelazi na šumski off road. Od ukupno oko 5km do prevoja odakle se vidi Plav samo je posljednji kilometar nešto zahtjevniji i tu bi solidno pripremljen biciklista/biciklistkinja mogli da sjašu i protegnu noge. Onih 15 km spusta kroz šumu nijesmo procjenjivali, ali vjerujemo Nedžadu na riječ, pošto se pokazao pouzdan procjenitelj kvaliteta drumova. Završnica od nekoliko kilometara bi se vozila asfaltom.

Pogled sa Čakora na Plavsko jezero

Nije bez neke Nedžad sugerisao baš ovaj spust sa prevoja kroz šumu. Tuda je, kaže, od vajkada prolazio karavanski put, sa čijim postojanjem je vezan razvoj ovoga kraja. Put je počinjao u Dalmaciji, pa išao preko Dubrovnika, Kotora, Skadra, Vrmoše, Gusinja, Plava i ćeraj preko Kosova i Soluna sve do Stambola.

Nedžad napominje da će u organizaciji biciklističkog mratona učestvovali i nevladina organizacija “Srcem za Veliku”. Ovo veliko i poznato selo bi posebno dobilo otvaranjem puta. Da sada ima malo znakova života u njemu uvjerili smo se i sami – sreli smo jedno jedino auto na putu kroz selo, a jedino čeljade koje smo vidjeli bila je mlada Holanđanka koja je stopirala. Sa druge strane, u Bjeluhama, sreli smo biciklistu koji je samouvjereno jezdio sredinom puta i Nedžadovogm poznanika, rodom odatle, koji živi u Peći. U starom zavičaju je sagradio vikendicu, pa se namane tu pođekad. Pohvalio nam se kako je vodu sa izvora pokraj puta skrenuo u drveno korito kako bi putnici namjernici mogli ljucki da ugase žeđ.

Nedžad bi volio da i biciklisti sa kosovske strane učestvuju u ovoj priči. Nastojaće da tako bude, a i mi ćemo pripomoći.

O ljepotama ovih krajeva ne valja pričati, da ih ne ureknemo. Treba doći i vidjeti. Eto!

Ovo neka, ujedno, bude poziv svima znanim i neznanim pedalašima/pedalašicama da dođu kad zvanično bude određeno vrijeme za ovu lijepu i prigodnu avanturu. Nećemo dugo čekati na to. U julu ili avgustu, svakako!

Napomena: Naslovnu fotografiju sam posudio sa FB stranice Filozofski Fakultet Niksic-Studijski program za Geografiju.