Prekognitivni snovi su snovi za koje se vjeruje da predviđaju buduće događaje.

Prekognicija (od latinskog prae – pre i cognoscere – znati) podrazumijeva saznanje o budućim događajima bez logičkog objašnjenja. U snovima se to manifestuje kroz vizije, simbole ili scene koje se kasnije povezuju s realnim događajima.

Vjerovanje u prekognitivne snove postoji od davnina. U starim kulturama (Egipat, Grčka, Rim) snovi su smatrani porukama bogova ili proročanstvima. Primjeri uključuju biblijski san faraona o sedam mršavih i sedam debelih krava, koji je protumačen kao predviđanje gladi.

Mnogi ljudi izvještavaju o snovima koji su se kasnije “ostvarili”, poput sna o nesreći, susretu s osobom ili važnom događaju. Poznati istorijski slučajevi uključuju Abrahama Linkolna, koji je sanjao sopstvenu smrt nekoliko dana prije atentata.

Nauka je skeptična prema prekogniciji jer nema dosljednih, ponovljivih dokaza. Većina naučnika smatra da su takvi snovi rezultat: Koincidencije (Snovi su česti, pa je vjerovatno da će se neki slučajno poklapati s budućim događajima); Selektivne memorije (Ljudi pamte “tačne” snove, a zaboravljaju one koji se nisu ostvarili); Podsvijesti (Mozak može nesvjesno analizirati informacije i stvoriti snove koji djeluju kao predviđanja).

Neki parapsiholozi, poput J.B. Rajna, proučavali su prekogniciju kroz eksperimente, ali rezultati nisu široko prihvaćeni u nauci zbog metodoloških problema.

U mnogim kulturama, uključujući i balkansku, snovi se i dalje smatraju značajnim, pa postoji tradicija tumačenja snova kroz sanovnike, gdje određeni simboli imaju proročko značenje.

Snovi mogu odražavati unutrašnje strahove, želje ili intuiciju, što može stvoriti utisak prekognicije kada se događaji poklope s tim emocijama. (Autor: AI)