Ekstrasensi, poznati i kao vidovnjaci ili osobe s navodnim natprirodnim sposobnostima, tvrde da posjeduju sposobnosti poput telepatije, jasnovidnosti (predviđanja budućnosti), čitanja misli ili komunikacije s duhovima. Ovi fenomeni spadaju u domen parapsihologije, koja nije široko prihvaćena u mainstream nauci zbog nedostatka empirijskih dokaza.

Vjerovanje u ekstrasense postoji vjekovima, često povezano s duhovnim praksama, šamanizmom ili religijskim ritualima. U 19. vijeku, tokom spiritualističkog pokreta, mediji koji su tvrdili da komuniciraju s mrtvima postali su popularni.

Naučna zajednica uglavnom smatra ekstrasenzorne sposobnosti nedokazanima. Istraživanja, poput onih koje je sproveo James Randi (koji je nudio milio dolara za dokaz takvih sposobnosti), nisu pronašla uvjerljive dokaze. Mnogi “ekstrasensi” koriste tehnike poput hladnog čitanja (cold reading) kako bi stvorili dojam da znaju više nego što stvarno znaju. Radi se o davanju određenih tvrdnji o osobi koje su dovoljno neodređene da budu primjenjive na većinu ljudi. Ovo ostavlja (kada se uradi kako treba) gotovo mističan efekat na osobu, čime se omogućava stvaranje povjerenja.

Vjerovanje u ekstrasense često proizlazi iz ljudske potrebe za smislom, utjehom ili odgovorima na nepoznato. Efekti poput potvrdne pristranosti (confirmation bias) mogu pojačati uvjerenje u njihove sposobnosti.

U popularnoj kulturi ekstrasensi su često prikazani u filmovima, serijama i knjigama (npr. “Šesto čulo”). U nekim kulturama, poput onih u istočnoj Europi, uključujući Balkan, tradicionalni vidovnjaci ili “baba Vange” imaju posebno mjesto u folkloru.

U nekim zemljama ekstrasensi su optuživani za prevare jer naplaćuju usluge. (Autor: AI/PCNEN)