Piše: Yanis Varoufakis 

Prošla sedmica bila je jedna za udžbenike istorije. Njemački parlament je izmijenio ustavnu dužničku kočnicu kako bi omogućio neograničenu vojnu potrošnju, bez obzira na to koliko će to gurnuti budžet savezne vlade duboko u minus. U međuvremenu, ništa od te fiskalne velikodušnosti ne smije se proširiti na ulaganje u bolnice, obrazovanje, vatrogasce, vrtiće, penzije, zelene tehnologije itd. Ukratko, kada je u pitanju finansiranje života, štednja ostaje dio njemačkog ustavnog poretka. Samo su ulaganja u smrt oslobođena ustavnih kandži štednje.

Osnovni razlog za uvođenje ove zapanjujuće promjene u njemački Ustav je jednostavan: njemački proizvođači automobila sada su previše nekonkurentni. Oni ne mogu profitabilno prodati svoje automobile civilima u Njemačkoj ili inostranstvu. Dakle, traže da njemačka država kupi tenkove koje će Rheinmetall proizvoditi na Volkswagenovim napuštenim proizvodnim linijama. Da bi država to platila, morala se zaobići ustavna kočnica vladinih deficita. Uvijek željne da služe svojim gospodarima velikog biznisa, stranke stalnih centrističkih vlada angažovale su se da uvedu ovu ciničnu ustavnu promjenu, onu koja poništava poslijeratnu predanost Njemačke miru i razoružanju.

Za promjenu ustava, centrističkim strankama bila je potrebna dvotrećinska većina u oba doma njemačkog saveznog parlamenta: donjem domu, Bundestagu, ali i gornjem domu, Bundesratu gdje je svaka savezna pokrajina predstavljena svojom veličinom i preko koalicione državne vlade koja njome vlada. Dok su centrističke stranke osigurale dvotrećinsku većinu u odlazećem Bundestagu, suočile su se s ozbiljnim problemom u Bundesratu. Die Linke, “lijeva stranka”, kojoj smo čestitali na nedavnom dobrom izbornom rezultatu, imala je priliku da izazove da pokrajinske vlade u kojima je bila stranka (kao dio koalicije na saveznom nivou) budu uzdržane na izborima za Bundesrat. To bi blokiralo ustavni amandman i zadalo bi smrtonosni udarac podmuklom povratku vojnog kejnzijanizma. Nažalost, vođstvo Die Linkea je odlučilo da ne iskoristi svoju moć, svoj glas u Bundesratu, da to učini. Ukratko, pridružili su se ratnohuškačkim radikalnim centristima u njihovoj opasnoj, izuzetno skupoj ludosti o ponovnom naoružavanju.
Glasači Die Linkea su, s pravom, bijesni, a neki od njih čak pozivaju na razbijanje pokrajinskih koalicija u kojima stranka učestvuje i izbacivanje uključenih zvaničnika. Već neuspjeh Die Linkea da ustane protiv genocida u Palestini, i kasniji totalitarni tretman od strane njemačke države prema onima koji protestuju protiv genocida, okaljao je Die Linke u očima naprednjaka ne samo u Njemačkoj nego i šire.

Ništa ne briše etički položaj političke stranke ljevice efikasnije od rukovodstva koje je pretjerano stalo da bude ‘prihvaćeno’ od radikalizovanog centra koji se stalno kreće prema ksenofobičnoj, ratnohuškačkoj ultradesnici. Bilo je dovoljno strašno da su lideri Die Linkea osjetili potrebu da zažmure pred izraelskim projektom genocidnog aparthejda. Sada, ove sedmice, napravili su sljedeći korak ka političkom zaboravu: iskoristili su svoje glasove u Bundesratu da, prvi put od 1945. godine, učvrste vojni kejnzijanizam u njemačkom ustavu.

Laku noć Die Linke. I srećno.

Prevod: PCNEN

Goodbye, LINKE!