Piše: Biljana Vankovska
Naizgled podijeljeni i zavađeni, ali svi zajedno povezani društvenim i državnim kolapsom koji svakodnevno ubija. Žrtve su nevini, obični ljudi – posebno oni iz nižih društvenih slojeva.
Ne tako davno, Grci su protestovali zbog prošlogodišnje željezničke nesreće, koja je odnijela živote 57 ljudi, većinom mladih. Protestovali su jer nisu vidjeli izlaz, rješenje, nikakve pouke iz tragedije. Država – njena nesposobnost, politika štednje i duboke nejednakosti – ubija.
Potom, u novembru, dogodila se tragedija u Novom Sadu, gde je stradalo 15 ljudi kada se srušila nadstrešnica. Ta katastrofa je izazvala studentske proteste koji su juče kulminirali masovnim okupljanjem u Beogradu. Dok smo sa zebnjom pratili vijesti (plašeći se eskalacije nasilja), makedonski premijer Hristijan Mickoski je preko medija uvjeravao javnost da se situacija pomno prati i da nema opasnosti da se nemiri prenesu na Makedoniju.
Ipak, okrutnom igrom sudbine, kasnije iste večeri, došlo je do „prelivanja“ – ne u obliku političkih protesta, već kao sumorne manifestacije društvenog propadanja, korupcije i nesigurnosti građana.
Dok ovo pišem, broj poginulih u požaru u noćnom klubu u malom mjestu Kočani porastao je sa 53 na 60. Broj teško povrijeđenih je alarmantan. Tragedija budi uspomene na požar u septembru 2021. koji je zahvatio na brzinu izgrađenu modularnu bolnicu u Tetovu – izgrađenu bez ikakvih sigurnosnih standarda – oduzevši živote 14 ljudi koji su živi izgoreli. Niko nije odgovarao. Zvanično objašnjenje? Neispravan kabl. I to je bilo to.
Niko nije kažnjen zbog kriminalnog skandala na onkološkom odjeljenju bolnice, gdje je otkriveno da su se ljekovi protiv raka ilegalno prodavali stranim državljanima dok su pacijentima umjesto stvarnog liječenja davali fiziološki rastvor.
Nakon svega što smo prošli, jasno je da se radi o klasnom ratu protiv kakistokratije – koju mi sami ne biramo, jer su pravi čuvari naše stabilitokratije zapadni državotvorci. Pohlepa za profitom, korupcija i žudnja za ubilačkom moći – počevši od najranjivijih.
I svi mi u ovim državama smo na istom Titaniku.
Nije da protesti ne postoje – postoje! Ali oni nastavljaju udarati u ćorsokak. Do narednih izbora.
Preveo: PCNEN
0 Comments