Piše: Jovan Eraković iz Banjana

Sve je više javnih ličnosti koje svoj rječnik svode na tri riječi: nivo, super i konzumiranje.

Odavno se ne pominju dnevni, mjesečni i godišnji planovi, nego planovi na dnevnom, mjesečnom i godišnjem nivou. Ne zbori se da je neko uspješan ili neuspješan, no se frazira da mu je uspjeh na visokom ili niskom nivou. Malo kome pada na um da kaže da je neki proizvod dobrog ili lošeg kvaliteta, no zbori da je kvalitet na visokom ili niskom nivou.

Mogle bi se danima, mjesecima i godinama tražiti javne ličnosti koje umiju išta izgovoriti bez klišeirane, bezvrijedne i dosadne riječi nivo. Svakome tavkom govorniku valjalo bi reći njegovim rječnikom: želio je da dostigne nivo, a nije postao ni vo.

Ni super nije manje dosadna riječ. Umjesto objašnjavanja, može se pomenuti sljedeći dijalog:

“Kupio sam kola.”

“Super, a koja?”

“Opel”.

“Super, a je li benzinac ili dizelaš?”

“Benzinac.”

“Super, a koliko troši?”

“Pet litara na sto kilometara.”

“Super, a kolika mu je snaga?”

“Devedeset kilovata.”

Ovaj dijalog je mnogo duži ali ne vrijedi na njemu dalje trošiti riječi. Tužno je reći da tuđica super istiskuje bezbroj riječi koje su se do nedavno mogle čuti. Evo nekih: dobro, vrlodobro, odlično, krasno, sjajno, izvandredno, briljantno, primjerno, uspješno

Odavno se ne čuju glagoli, jesti, piti, pušiti. Umjesto njih, pominje se konzumiranje. Ako se radi o soku, on se đuska. Alkohol se ne mije, nego brendira. Ni ovom zlu kraja nema, ali ima našem lijepom izražavanju.

Market

Teško je vjerovati da je neko ovdje u 21. vijeku vidio da negdje piše prodavnica. Umjesto toga, piše: market. Znači li to da se više ne prodaje, nego marketira?

Ipak, nije sve crno kako se misli. U oglasima se još može vidjeti da se nešto prodaje. Pitanje je do kada? Ako poljoprivrednih nudi kravu dok je na selu, reći će da je prodaje. Ukoliko je dovede u grad, možda će reći da je markira ili marketira.